Kianit
Općenito
Kategorija	Mineral
Kemijska formula	AlVI AlVI[OSiO4]
Identifikacija
Boja	plavkasta, siva, smeđasta, gotovo crna (zbog čvrstih uklopaka), zelena
Kristalni habitus	pločastostupićast
Kristalni sustav	triklinski
Sraslaci	sraslaci sa sraslačkom osi okomitom na {100} i {121}
Kalavost	savršena po {100}, jasna po {010}
Mohsova tvrdoća	4 – 5 u smjeru osi c, 6,5 – 7 u smjeru osi b
Sjaj	staklast do sedefast
Indeks loma	Np = 1,712, Nm = 1,722, Ng = 1,728
Pleokroizam	trikroizam, bezbojan-svijetloplavi-plavi
Ogreb	bijel
Gustoća	3,56 – 3,67
Prozirnost	proziran do poluproziran

Kianit (starogrčki: kyanos = plav) je tipičan plavi silikatni mineral, često nađen u aluminijem bogatim metamorfnim pegmatitima i/ili sedimentnim stijenama. Kianit je tipični mineral metamorfnih facijesa plavih škriljavaca.

On je član alumosilikatne serije koja uključuje polimorfe andaluzit i silimanit. Kianit je jako anizotropan te zbog toga njegova tvrdoća varira ovisno o kristalografskom smjeru. Iako je to obilježje gotovo svih minerala, kod kianita se ovo svojstvo može uzeti kao tipično i kao identificirajuća karakteristika.

Primarno se koristi kao vatrostalni materijal te u keramičkoj industriji, za pravljenje razne porculanske robe, uključujući i posuđa. Koristi se i kao električni izolator te kao abraziv. Kianit je važan i u rudarstvu. Koristi se i kao dragi kamen, iako je takva upotreba ograničena njegovim anizotropizmom i savršenom kalavošću. Konačno, kijanit je i cijenjeni mineral među kolekcionarima.

Obično dolazi u asocijaciji s:

• andaluzitom, Al₂SiO₅
• silimanitom, Al₂SiO₅
• kvarcom, SiO₂
• staurolitom, Fe₂Al₉Si₄O₂₂(OH)₂
• tinjcima, AB_2-3(X, Si)₄O₁₀(O,F,OH)₂
• granatima, A₃B₂(SiO₄)₃

Kijanit u većim količinama nalazimo u Brazilu; Sjevernoj Karolini, SAD; Švicarskoj, Rusiji, Srbiji, Indiji i Keniji.

Prvi put je nađen u Pizzo Fornu, u Tessinu, Švicarska.

Kijanit ima nekoliko alternativnih imena, uključujući disten i munkrudit. Bijelo-sivi kijanit još zovemo i reticit.

Kijanitovi izduženi, stupićasti kristali jesu obično prvo što nam ukazuje na prepoznavanje minerala, baš kao i njegova boja (kada je uzorak plav). Minerali s kojima dolazi također su korisni pri identifikaciji, pogotovo ako su u blizini njegovi polimorfi ili staurolit, koji se vrlo često pojavljuje s kijanitom. No, najkorisnija karakteristika pri determiniranju kijanita je njegova anizotropija. Kijanit ima dvije potpuno različite tvrdoće na okomitim osima i to ga vrlo lako razlikuje od drugih minerala.

• Andaluzit
• Silimanit

Pri izuzetno visokim temperaturama i kijanit i oba njegova polimorfa mogu prijeći u mulit, Al₆Si₂O₁₃.

Kianit na Wikimedijinoj ostavi