Jerko Bezić (Kranj, 10. lipnja 1929. - Zagreb, 9. siječnja 2010.) bio je hrvatski etnomuzikolog i akademik.
Biografija
Jerko Bezić, prvak hrvatske etnomuzikologije, rodom je iz hrvatsko-slovenske obitelji. Škole je završio u Zagrebu i Zadru. Potom odlazi u Ljubljanu studirati etnologiju i muzikologiju. Diplomirao je na temi glazbenog kazališta u Zadru u 19. stoljeću. Bavio se istraživanjem glagoljaškog pjevanja te je 1970. i doktorirao na Sveučilištu u Ljubljani disertacijom Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji.[1]
Naslijedio je 1964. prof. Vinka Žganca na odsjeku za folklornu glazbu na Institutu za narodnu umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku).
Na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji je uveo kolegij etnomuzikologije. Bio je višegodišnji član Društva folklorista Hrvatske i važni sudionik Zagrebačke smotre folklora. Godine 1981. ga je HAZU (ondašnja JAZU) izabrala za člana suradnika, 1988. za izvanrednog člana, a 1991. ga je primila u redovno članstvo. Osim što je bio članom, u HAZU je obnašao nekoliko dužnosti.
Utemeljio je 1992. Hrvatsko muzikološko društvo, zajedno sa Stanislavom Tuksarom, Emilom Čićem i inim muzikolozima.
Nagrade i priznanja
- 1999. svečani zbornik Hrvatskog muzikološkog društva Glazba, folklor i kultura posvećen je njemu
- 2008. nagrada Dragan Plamenac za životno djelo[2]
Izvori
Vanjske veze