Općina Jagodnjak je smještena u jugozapadnom dijelu Baranje u mikroregiji Baranjske nizineIstočnohrvatske ravnice. Ima površinu od 104,9 km² i obuhvata naselja: Bolman, Jagodnjak, Majške Međe i Novi Bolman. U ukupnoj površini, najveći je udio oranica - oko 7.900 ha, pa šuma - 1.600 ha. Šume se uglavnom prostiru južnim dijelom Općine između nasipa (tzv. "benta") i rijeke Drave.
Susjedna područja
Na zapadu i sjeverozapadu graniči se s Općinom Petlovac, na sjeveru s Gradom Belim Manastirom, na sjeveroistoku i istoku s Općinom Čeminac, na jugoistoku s Općinom Darda, dok joj je južna granica uglavnom rijeka Drava. Jedan mali dio područja naselja Jagodnjak nalazi se s južne (desne) obale Drave, kao što i neki manji dijelovi sa sjeverne (lijeve) obale rijeke Drave pripadaju Valpovu, Nardu i Petrijevcima. U svijesti lokalnog stanovništva ono što je s južne strane Drave je u Slavoniji, a ono što je sjeverno od Drave je - Baranja.
autocesta A5 (Beli Manastir - Sredanci), u dionici između naplatne postaje Sudaraž i mosta na Dravi, djelomično prolazi sjeveroistočnim i istočnim područjem Općine Jagodnjak vrlo blizu kanala Gmajna i jagodnjačke Ulice Vasilja Gaćeše,
Godine 2001. u sastavu Općine Jagodnjak bilo je i naselje Novi Čeminac, ali je ono 2002. "prešlo" u Općinu Čeminac. Zato podaci prema popisu iz 2001. godine o broju stanovnika (2.537), površini (116,99 km²), broju žena (52,4 %) i muškaraca (47,6 %), broju domaćinstava (940) i prosječnoj gustoći naseljenosti (22 st./km²) Općine Jagodnjak uključuju i naselje Novi Čeminac.
Stanovništvo
Za vrijeme turske vladavine Baranjom, na prazno područje današnje Općine Jagodnjak dolaze prvi Srbi, da bi se naseljavanje nastavilo velikom seobom 1690. godine pod vodstvom Arsenija Čarnojevića i dalje tokom prve polovine 18. stoljeća. Tridesetih godina 18. stoljeća doseljavaju se Nijemci. Pred kraj II. svjetskog rata veći dio Nijemaca napušta područje današnje Općine Jagodnjak, a 1946. godine doseljavaju se srpske porodice s područja Banije (iz okoline Kostajnice, Gline, Petrinje i Dvora na Uni). Poslije njih doseljavaju se i hrvatske porodice iz Međimurja i Hrvatskog zagorja i srpske iz Bosne. Srbi (tzv. optanti) na područje današnje Općine Jagodnjak doseljavali su se i nakon Prvog svjetskog rata s područja Mađarske.
Općina Jagodnjak jedina je baranjska opština u kojoj Srbi (i uopšte manjinci) čine većinu stanovništva.
Stanovništvo Općine Jagodnjak 2011. prema vjeroispovijesti: pravoslavci - 1.448 (71,58 %), katolici - 480 (23,73 %), muslimani - 9 (0,44 %), ostali kršćani - 7 (0,35 %), protestanti - 4 (0,2 %), agnostici - 4 (0,2 %), nisu vjernici i ateisti - 12 (0,59 %), ne izjašnjavaju se - 56 (2,77 %), nepoznato - 3 (0,15 %).
Općinska uprava
Prvi načelnik Općine Jagodnjak bio je Ljubomir Balaban. Njega su naslijedili Jovan M. Nedić, Lazar Tovjanin, Milan Zuber, Anđelko Balaban (do 2017) i Stevo Mlinarević (SDSS; od 2017). Zamjenici načelnika Mlinarevića bili su: Nada Šalajić (SDSS) i Denis Urtajl (HDZ; "iz reda pripadnika hrvatskog naroda"). Od 16. V. 2021. načelnica je Danijela Mlinarević, a zamjenik načelnice "iz reda pripadnika hrvatskog naroda" je Denis Urtajl.
Za vrijeme prva tri načelnika u Općinskom vijeću najviše je vijećnika bilo iz SDSS-a, dok je za vrijeme načelnikovanja Milana Zubera najviše vijećnika bilo s njegove nezavisne liste, što je ostalo i nakon lokalnih izbora 2009. godine. U Općinskom vijeću tada je participira još i HSP.
Poslije izbora 2017. godine opet je najviše vijećnika iz SDSS-a, a slijede s po dva vijećnika "Lista grupe birača - nositelj liste Milan Zuber", koalicija "HDZ, HDSSB" i koalicija "HNS - Liberalni demokrati, SDP, HSS, HSU".[1]
Historija
Do rata 1991-1995. i tokom postojanja nepriznate Republike Srpske Krajine područje Općine Jagodnjak pripadalo je tadašnjoj Općini Beli Manastir. U novoj organizaciji jedinica lokalne samouprave Republike Hrvatske naselja Jagodnjak i Novi Čeminac pripala su Općini Čeminac, a naselja Bolman, Novi Bolman i Majške Međe pripala su Općini Petlovac. Na zahtjev srpske strane i uz podršku UNTAES-a Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj od 24. aprila 1998. godine ("Narodne novine" broj 68/1998) formirana je Općina Jagodnjak. Člankom 14, stav 3, propisano je: Iza općine pod rednim brojem 14. Gorjani, dodaje se pod brojem 15. nova općina pod nazivom: "Jagodnjak" u sastav koje ulaze sljedeća naselja: "Bolman, Jagodnjak, Majške Međe, Novi Bolman" i "Novi Čeminac".[2]
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj od 20. juna 2002. godine naselje Novi Čeminac dodano je Općini Čeminac, a brisano iz sastava Općine Jagodnjak (i to je bila jedina svrha tog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona...).
Privreda
Privrednu osnovu Općine Jagodnjak činili su i čine ratarstvo, stočarstvo, proizvodnja stočne hrane, građevinarstvo, trgovina i obrt. Feldbauer navodi i vinogradarstvo, no u Općini Jagodnjak vinograda već odavno nema, a s obzirom da je općinsko područje ravničarsko, vinograda nikad i nije bilo u većoj mjeri.
Od većih privrednih subjekata postoje ili su postojali:
u Jagodnjaku Poljoprivredna zadruga "Naše selo" (osnovana 1984. godine; 2004. izgrađeni silosi i mješaonica stočne hrane; u stečaju), građevinsko poduzeće "Ornatus-Zuber d.o.o." (u stečaju), Kale d.o.o. za trgovinu i prijevoz robe i dvije velike i moderne Agrokorove farme,
u Bolmanu Poljoprivredna zadruga Bolman (više ne postoji),
Uz (bivše) poljoprivredne zadruge, poduzeće "Fermopromet", obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) i brojne poljoprivrednike, dio poljoprivrednih površina obrađuje i Belje. Početkom 2000-ih godina došlo je do ukrupnjavanja posjeda u rukama OPG-a kroz otkup i povrat državne zemlje, a s ciljem racionalnijeg i rentabilnijeg poslovanja. Ukupno je privatizirano 1.000 ha, a oko 3.000 ha Općina daje u zakup.
Općina Jagodnjak, iako mala, spada u vodeće proizvođače mlijeka u Osječko-baranjskoj županiji. Jaka je i u stočarskoj proizvodnji. Ulaže u razvoj privrede u mjeri u kojoj to objektivno može: financira osjemenjivanje, premjeru zemlje i ulaže u izgradnju gospodarske infrastrukture (izgradnja i popravak cesta, poljskih puteva, mostova preko kanala) te sufinancira čišćenje kanalske mreže.
Otvaranjem nekoliko malih i srednjih poduzeća djelomično se smanjuje nezaposlenost nastala umnogome kao rezultat masovnih otpuštanja na Belju nakon tzv. mirne reintegracije.