PROFILPELAJAR.COM

Ivo Brešan
Ivo Brešan
	Ivo Brešan na premijeri filma "Nije kraj" u Zagrebu 2008. godine.
Biografske informacije
Rođenje	27. 5. 1936.; Vodice, Jugoslavija
Smrt	3. 1. 2017. (dob: 80); Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost	Hrvatska
Obrazovanje
Zanimanje	pisac
Opus
Književne vrste	drama, filmski scenario
Znamenita djela
	Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj
Nagrade
	Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2001.)

Ivo Brešan (Vodice, 27. svibnja 1936. – Zagreb, 3. siječnja 2017.), jugoslavenski i hrvatski književnik i scenarist poznat po grotesknim tragikomedijama. Veliki uspjeh doživio je 1971. djelom Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja. Drama je tri godine kasnije adaptirana u istoimeni film Krste Papića. Napisao je 23 izvedene drame, dvanaest romana, dvije zbirke priča i osam filmskih scenarija.

Biografija

Rodio se u Vodicama, gdje mu je otac za vrijeme Drugog svjetskog rata bio član KPJ, a kasnije i u partizanima, zbog čega mu je porodica bila progonjena od talijanskih fašista.

U Šibeniku je pohađao osnovnu školu i gimnaziju, jugoslavenske jezike i književnosti diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1960. Od tada profesor u šibenskoj gimnaziji (tj. Centar za odgoj i obrazovanje), a od 1983., umjetnički voditelj u Centru za kulturu i Jugoslavenskom festivalu djeteta u Šibeniku. Pisati je počeo još u gimnaziji, a prve novele objavio je u časopisu ‘Šibenska revija’. Usporedo je bio glumac amater u dramskoj družini »Kolo« i profesionalnom šibenskom kazalištu.

Piše i eseje (Kontinuitet metafizičkog u hrvatskoj književnosti, Vidik, 1971.), no odlučuje se za dramsko i scenarističko stvaranje. Prvi dramski tekst ‘Četiri podzemne rijeke’ objavio je 1970., a punu afirmaciju donijela mu je ‘Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja’, praizvedena 1971. u zagrebačkom Teatru &TD, društvenokritička komedija zasnovana na poredbi Shakespeareova ‘Hamleta’ sa zbiljom sela u Dalmatinskoj zagori.

I u ostalim dramskim djelima nasrće na savjest i svijest suvremenika. Najizazovniji je u moralitetu Nečastivi na filozofskom fakultetu (Mestno gledališče ljubljansko, 1982), gdje faustovskom uzorku suvremenog intelektualca suprotstavlja dogmatske izdanke klera i vlasti. Polemičnost i aktualnost obilježuju burlesku Smrt predsjednaka kućnog savjeta (Dramsko kazalište Gavella, 1979), Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću (Łódź 1980), kojom se parafrazira Gogoljev Revizor, te Arheološka iskapanja u selu Dilj (Histrioni, 1981), kojima se niječe mogućnost postojanja Platonove »idealne države«. Dijalog s književnim djelima svjetskih klasika B. nastavlja i u tragediji Anera (Kazalište Marina Držića, 1984), gdje sudbinsku funkciju božje volje iz Racineove Fedre preuzima politika, a Hidrocentrali u Suhom dolu (Narodno pozorište u Sarajevu, 1986), intertekstualna je paradigma Moliereov Tartuffe. U srednjodalmatinsko selo smjestio je i Pirandellovu dramu Liola (zagrebačka Komedija pod naslovom Lubin, 1982). Beogradsko Pozorište »Susreti« izvelo je komad Viđenje Isusa Krista u kasarni VP 2507 (1984).

Brešanove drame izvedene su u devet evropskih zemalja, najviše u Državnomu satiričnom kazalištu Maszkaron u Krakowu. Predstava Hamleta u selu Mrduša Donjauprizorena je u desetak poljskih kazališta i snimljena za TV, tiskana u njemačkom prijevodu (Wien, München 1978), a izvodila se i u SSSR-u (Talin), Mađarskoj (Szeged), Bugarskoj (Sofija), Čehoslovačkoj (Ostrava), Austriji (Volkstheater, Beč), SR Njemačkoj (Thalia theater, Hamburg), Danskoj (Odense) te u Švedskoj, gdje je prikazana i na TV.

Drame je objavio u domaćim i stranim časopisima, a zastupljene su i u Antologiji savremene jugoslovenske drame (O. Lakićević, Beograd 1984) te u Antologiji hrvatske drame (B. Hećimović, Zagreb 1988). Tiskan je i njemački prijevod Nečastivoga na filozofskom fakultetu (Wien, München 1981). B. je autor ili suautor pet filmskih scenarija (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, Izbavitelj, Tajna Nikole Tesle, Obećana zemlja i Donator). Piše i TV drame (Dva sanduka dinamita, Trideset konja) i TV serije.

Za Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja nagrađen je 1972. »Sterijinom« i »Gavellinom« nagradom, za Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću dobio je »Gavellinu nagradu« 1979, a 1985. primio je »Sterijinu nagradu« grada Vršca za komediju. Dobitnik je Nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo 2001., a 2008. dobio je nagradu Ksaver Šandor Gjalski za roman 'Kate-drala'.

Osim književnosti, pisao je i filmske scenarije. Radio je s Krstom Papićem (´Izbavitelj´, Lisice', 'Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja') i Veljkom Bulajićem (''Dona-tor', 'Obećana zemlja'), a potom za svog sina Vinka Brešana (‘Kako je počeo rat na mome otoku’ i ‘Maršal’).

Djela

Drame

Groteskne tragedije, drame, Zagreb, 1979.
Nove groteskne tragedije, drame, Zagreb, 1989.
Tri drame, drame, Zagreb, 1993.
Utvare, drame, Zagreb, 1997.

Proza

Ptice nebeske, roman, Zagreb, 1990.
Ispovijedi nekarakternog čovjeka, roman, Zagreb, 1996.
Spletke, Zagreb 1997.
Pukotine i druge priče, 2000.
Astaroth, roman, 2001.
Kockanje sa sudbinom, roman, 2002.
Država Božja 2053., roman, Sysprint, Zagreb 2003.
Vražja utroba, roman, Sysprint, Zagreb 2004.
Tri života Tonija Longina, roman, Jutarnji list, Zagreb 2005.
Gorgone, Naklada Ljevak, Zagreb 2006.
Katedrala (roman), Naklada Ljevak,Zagreb 2007

Izvedena djela (premijere)

Četiri podzemne rijeke, 1970.
Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, 1971., Teatar Itd
Smrt predsjednika kućnog savjeta, Gavella, 1979.
Svečana večera u pogrebnom poduzeću, Lodz, Poljska,1979., Teatr Novy
Arheološka iskapanja kod sela Dilj, Bribirska Glavica kod Šibenika, 1980 . Histrioni
Nečastivi na Filozofskom fakultetu, 1982., Ljubljana , Mestno gledališče
Anera, Dubrovnik, Kazalište Marin Držić, 1984.
Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507, Beograd, Pozorište Boško Buha, 1988.
Hidrocentrala u Suhom Dolu, Ljubljana, Mestno gledališče, 1985.
Veliki manevri u tijesnim ulicama, Zagreb " Komedija ", 1990.
Kratki kurs dugog propadanja (Mastodont, Autodenuncijacija, Kako je drug Jere Pičak isključen iz Saveza komunista, Egzekutor), Gavella, Zagreb, 1991.
Islandski stražari, Žar ptica, 1993.
Ledeno sjeme, Lublin, Poljska, 1993.
Stani malo, Zvonimire, Trešnja, Zagreb, 1994.
Potopljena zvona, HNK, Zagreb, 1994.
Julije Cezar, HNK, Split, 1995.
Nihilist iz Velike Mlake, HNK, Zagreb, 1998.
Utvare, HNK, Osijek, 1998.
Gnjida, Kerempuh, Zagreb, 1999.