Jean Frédéric Joliot-Curie (Pariz, 19. ožujka 1900. – 14. kolovoza 1958.) je bio francuski fizičar, koji je najpoznatiji po tome što je sa svojom suprugom, Irène Joliot-Curie, 1934. prvi umjetno izazvao radioaktivnost i proizveo umjetni radioizotop stabilnog elementa. Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1935.[1]
Biografija
Frédéric Joliot-Curie se školovao u Parizu, gdje je 1925. postao pomoćnik Marie Curie u institutu za ispitivanje radioaktivnosti. Zaljubio se u Irène Joliot-Curie, kćer Marie Curie i 1926. na vjenčanju su promijenili prezime u Joliot-Curie. Imali su jednu kćer i sina. Na molbu Marie Curie školovao se i dalje, te obranio doktorat iz elektrokemije radioaktivnih elemenata.[2]
Zajedno sa svojom suprugom, nastavili su proučavati strukturu atoma i atomske jezgre. 1934. Frédéric i Irène Joliot-Curie su bombardirali atomske jezgre aluminija s alfa-česticama: 4He + 27Al → 30P + n, te su primijetili da fosfor-30 zrači pozitrone, čestice koje je primijetio i Carl David Anderson 1932., promatrajući kozmičke zrake. Tada je prvi puta pozitron dobiven u labaratoriju. Za taj rad su Frédéric i Irène Joliot-Curie dobili Nobelovu nagradu za kemiju 1935.
1937. Frédéric Joliot-Curie postaje profesor na pariškom univerzitetu, ali nastavlja s proučavanjem nuklearne lančane reakcije i pokušava sagraditi prvi nuklearni reaktor. Surađivao je i s Albertom Einsteinom, koji ga preporučuje za projekt Manhattan, kao vodećeg stručnjaka za nuklearne reakcije u to vrijeme. 1940. ostaje u okupiranoj Francuskoj, ali uspijeva svoje radove prebaciti u London. Za vrijeme Drugog svjetskog rata postaje član Francuskog pokreta otpora.
Nakon Drugog svjetskog rata dobiva ulogu jednog od vodećih ljudi u Francuskoj za razvoj nuklearne energije. 1948. su sagradili i prvi nuklearni reaktor u Francuskoj. Kako je po uvjerenju bio komunist, 1950. zbog političkih odluka gubi važne vodeće uloge u atomskom programu.
Izvori
|
---|
1901. – 1925. | |
---|
1926. – 1950. | |
---|
1951. – 1975. | |
---|
1976. – 2000. | |
---|
2001. – 2025. | |
---|