Eremitorij (od grčkog : ἔρημος érēmos, latinski : eremus=pustinja) ili pustinja , isposnica je teško dostupno mjesto u kom živi pustinjak (ili više njih) zbog vjerskih razloga.[ 1]
Dakle eremitorij je prebivalište pustinjaka , kao što je planinska koliba ili manastir ili jednostavno izolirana kuća .[ 1] vjernici kažu, to je mala pustinjačka kućica, mjesto u kom se u tišini i samoći boravi, moli i radi.[ 2]
Historija
Već od ranog kršćanstva bilo je pustinjaka , zanesenih vjernika koji su se htjeli potpuno predati (i sjediniti) sa Bogom pa su odabrali život u potpunoj samoći (monah ), tako su nastale prve zajednice pustinjaka - cenobiti , što je dovelo i do stvaranja prvih monašnih zajednica i prvih manastira . Ispočetka su živjeli po prirodnim spiljama uz koje bi podignuli pokoju kapelu ili neku pomoćnu građevinu . Kako je vremenom pravih prirodnih spilja bilo premalo, počeli su graditi skromne kuće - eremitorije u kojima su živjeli i kontemplirali .
Osnivač kamaldolijanskog reda Romuald je početkom 11. vijeka osnovao je dva eremitorija ; Camaldoli u Provinciji Arezzo i Fonte Avellana u Provinciji Pesaro e Urbino .[ 3]
U Eremitoriju Camaldoli 1012 . u brdima Apenina , ispočetka je živjelo pet pustinjaka , oni su se nešto kasnije oko 1085 . preselili malo dalje i tu podigli skromni samostan . Ispočetka su živjeli po benediktinskim pravilima, da bi ih kasnije modificirali i uskladili sa svojim pustinjačkim načinom života. Tako je nastala nova kongregacija - Kamaldolijanci , čiji je rad odobrio papa Paskal II 1113 .[ 3]
Isposnica Svetog Save pored Manastira Sopoćani
Po dalmatinskim otocima Braču , Šolti i Čiovu podignuti su najveći eremitoriji nakon provale Osmanlija tokom 15. i 16. vijeka .
U Makedoniji je poznati eremitorij Prohora Pčinjskog sa početka 11. vijeka u selu Staro Nagoričane .
U Srbiji je najpoznatija isposnica ona Svetog Save pored Manastira Sopoćani , to su zapravo dvije Donja i Gornja Isposnica, podignute tokom 12. vijeka .[ 4]
Povezano
Izvori
Vanjske veze
