![]()
Ovo je članak o džurčenskoj/džurdžijskoj dinastiji Jin (1115–1234). Za ostale kineske dinastije čije se ime ispisuje "Jin" na
pinyinu, vidi
Dinastija Jin.
Dinastija Jīn (džurčenski: Anchun Gurun; kineski: 金朝; pinyin: Jīn Cháo; Wade-Giles: Chin Dynasty, IPA: [tɕîn tʂʰɑ̌ʊ̯]); mandžurski: Aisin Gurun; kitanski jezik: Nik, Niku;[2][3] mongolski: Altan Ulus; 1115–1234), također poznata kao Džurčenska ili Džurdžijska dinastija je bila dinastija džurčenskih vladara iz klana Wanyan (完顏 Wányán) koja je u 12. i 13. vijeku vladala područjem današnje Mandžurije, ruskog Dalekog Istoka i sjeverne Kine. Njeni potomci su u 17. vijeku osnovali mandžursku dinastiju Qing. Njen naziv se ponekad ispisuje kao Jinn kako bi ju se razlikovale od ranije kineske dinastije dinastije Jin čiji se naziv istovjetno ispisuje na latinici.
Dinastiju je 1115. osnovao džurčenski poglavica Wanyan Aguda (完顏阿骨打). U njegovo vrijeme su glavni neprijatelj Džurčena bili Kitani čija je dinastija Liao vladala sjevernom Kinom. Kako bi ih porazili, Džurčeni su sklopili tzv. Savez na moru sa dinastijom Song koja je vladala južnom Kinom. Zahvaljujući njemu je država Liao 1123. uništena. Međutim, samo dvije godine kasnije su se Džurčeni, osjetivši slabost cara Huizonga okrenuli protiv svojih saveznika, napali ih i početkom 1127. osvojili kinesku prijestolnicu Kaifeng zarobivši Huizonga i skoro sve članove njegove porodice. Ostaci dinastije Song su se povukli na jug gdje su sljedećih par decenija pružali otpor sve dok Sporazum u Shaoxingu 1141. nije uspostavio rijeku Huai kao granicu između dvije države. Iako su se Džurčeni masovno doselili u novoosvojena područja na jugu, njihova elita se relativno brzo sinizirala, mada su pojedini vladari dinastije promovirali džurčenski jezik i kulturu. Period dugog mira i prosperiteta je prestao početkom 13. vijeka kada su Džurčeni došli u sukob sa Mongolima i njihovim vođom Džingis Kanom. On je završen kada su Mongoli pod Ogedejem uz pomoć Južnog Songa 1232. napali dinastiju Jin, zauzeli Kaifeng; sljedeće godine je posljednji car Aizong izvršio samoubistvo, okončavši tako dinastiju.
Popis careva dinastije Jin
Suvereni dinastije Jin 1115–1234
Hramsko ime
Miao Hao
廟號
miàohào
|
Posthumno ime
Shi Hao
諡號
shìhào
|
Ime po rođenju
姓名
xìngmíng
|
Godine
vladavine
|
Ime ere
Nian Hao
年號
niánhào
i godine
|
| Konvencija: "Jin" + hramsko ime ili posthumno ime
|
Tàizǔ
太祖
|
(1)
|
Wányán Āgǔdǎ
完顏阿骨打
or
Wányán Min
完顏旻
|
1115–1123
|
Shōuguó (收國, 1115–1116)
Tiānfǔ (天輔, 1117–1123)
|
Tàizōng
太宗
|
(1)
|
Wányán Wúqǐmǎi
完顏吳乞買
or
Wányán Shèng
完顏晟
|
1123–1135
|
Tiānhuì (天會, 1123–1135)
|
Xīzōng
熙宗
|
(1)
|
Wányán Hélá
完顏合剌
or
Wányán Dǎn
完顏亶
|
1135–1149
|
Tiānhuì (天會, 1135–1138)
Tiānjuàn (天眷, 1138–1141)
Huángtǒng (皇統, 1141–1149)
|
| (2)
|
Hǎilíngwáng
海陵王
|
Wányán Dígǔnǎi
完顏迪古乃
or
Wányán Liàng
完顏亮
|
1149–1161
|
Tiāndé (天德, 1149–1153)
Zhènyuán (貞元, 1153–1156)
Zhènglóng (正隆, 1156–1161)
|
Shìzōng
世宗
|
(1)
|
Wányán Wūlù
完顏烏祿
or
Wányán Yōng
完顏雍
|
1161–1189
|
Dàdìng (大定, 1161–1189)
|
Zhāngzōng
章宗
|
(1)
|
Wányán Jǐng
完顏璟
|
1189–1208
|
Míngchāng (明昌, 1190–1196)
Chéng'ān (承安, 1196–1200)
Tàihé (泰和, 1200–1208)
|
| (2)
|
Wèishàowáng
衛紹王
or
Wèiwáng
衛王
|
Wányán Yǒngjì
完顏永濟
|
1208–1213
|
Dà'ān
大安
1209-1212
Chóngqìng
崇慶
1212-1213
Zhìníng
至寧
1213
|
Xuānzōng
宣宗
|
(1)
|
Wányán Xún
完顏珣
|
1213–1224
|
Zhēnyòu
貞祐
1213-1217
Xīngdìng
興定
1217-1222
Yuánguāng
元光
1222-1224
|
Āizōng
哀宗
|
(1)
|
Wányán Shǒuxù
完顏守緒
|
1224–1234
|
Zhèngdà
正大
1224-1232
Kāixīng
開興
1232
Tiānxīng
天興
1232-1234
|
(2)
|
Mòdì
末帝
|
Wányán Chénglín
完顏承麟
|
1234
|
(2)
|
(1) Dugo i ne koristi se za ovog suverena.
(2) Nije postojalo
Izvori
Literatura
Vanjske veze
