Grad leži u podnožju Alpa, ima 191.000 stanovnika, i po tome je drugi po veličini grad u Lombardiji, nakon Milana. Brescu zovu Lavica Italije, zbog desetodnevnog ustanka koji se održao u gradu u proljeće 1849 protiv austrijske vlasti.
Grad je upravno središte pokrajine Brescia, jedne od najvećih u Italiji, s oko 1.200.000 stanovnika. Za antike zvao se Brixia, i bio je važno regionalno središte još od pred-rimskog doba. Brescia ima brojne rimske i srednjovjekovne spomenike koji su dobro očuvani, među njima se ističe gradski kaštel. Brescia s okolicom je treća po veličina talijanska industrijska zona, u kojoj je osobito koncentrirana automobilska i strojarska industrija, tu je i sjedište velike tvrtke za proizvodnju oružja Beretta. Grad je i značajan turistički centar zbog obližnjih jezera Lago di Garda i Lago Iseo te Alpi.
Brescia je izgrađena planski još za Rima, s ulicama koje se sijeku pod pravim kutom, tako se nastavilo graditi i kasnije.
Historija
Brescia za antike
Ostatci rimskog hrama na kapitolu
Postoje različite mitološke priče o osnutku Bresce, jedna od njih pripisuje osnutak grada Herkulu, dok druga priča osnutak grada vezuje uz Altiliju ( "drugi Ilij") koji su osnovali bjegunci razorene Troje. Postoji i priča da je grad osnovao ligurski kralj Cidnus, koji je provalio u Padsku dolinu za kasnog brončanog doba. Historičari ipak misle da su grad osnovali Etruščani.
Nakon provale galskog plemena Cenomani, u 4. stoljeću pne. - Brixia je postala njihov glavni grad. Grad su zauzeli Rimljani225. pne., tijekom punskih ratova Brixia je obično bila u savezu s Rimljanima. Ali je 202. pne. je stupila u keltsku konfederaciju protiv Rima, no istovremeno je sklopila tajni ugovor s Rimom, i iznenadno napala svoje keltske saveznike pleme Insubres i uništala ih. Nakon toga Brixia je postala sastavni dio Rima, zadržavši određenu samoupravu. Postala je civitas ( "grad") 89. pne. a 41. pne. stanovnici Brixie dobili su rimsko državljanstvo. CarAugust je u Brixiji osnovao rimsku civilnu koloniju 27. pne., za potrebe kolonije August je dao izgraditi i akvadukt koji je dovršio Tiberije. Rimska Brixia bila je solidno opremljen grad, imala je najmanje tri hrama, akvadukt, amfiteatar, terme i forum s još jednim hramom koji je sagrađen za Vespazijana.
Negdje oko 568 ili 569 Bresciu su preoteli Langobardi od Bizanta, ona je bila jedno od njihovih središta polu-neovisnog vojvodstva. Prvi vojvoda bio je Alachis, koji je umro u 573 Posljednji kralj Langobarda - Erazmo, bio je također vladar Brescie. Karlo Veliki zauzeo je grad 774 godine i uništio Langobardsko kraljevstvo u sjevernoj Italiji. Nakon njega vlast u gradu preuzima biskup844 Notingus koji postaje i prvi knez, njegovi naslijednici nose titulu grof. Od 855 do 875, za vrijeme vladavine Ludovik II. Brescia je de facto, bila glavni grad Svetog Rimskog Carstva. U vremenu nakon toga postupno slabi moć biskupa kao carskih zastupnika, njima su vlast osporavali i stanovnici ali i lokalni feudalci, tako da Brescia postaje slobodna komuna negdje oko početka 12. stoljeća. Vrijeme nakon toga obilježile su stalne borbe za proširenje teritorija komune, prvo na račun bliže okolice a kasnije protiv susjednih gradova komuna, posebice Bergama i Cremone.
U uzastopnim borbama između lombardijskih gradova i vojvodstava, Brescia je bila vrlo upletena pristupivši nekim savezima, ali i svim ustancima protiv njih. Mirom iz Konstanza (1183 ) okončan je rat sa Fridrikom Barbarossom njime je također Bresci priznat status slobodne komune. Podesta Brescie Rambertino Buvalelli 1201 sklopio je mir i ušao u savez s gradovima komunama Cremonom, Bergamom i Mantovom. Nakon pada njemačkih vladara Svetog Rimskog Carstva iz kuće Hohenstaufen, poljuljala se je i vlast republikanskih institucija u gradu, a vlast u gradu postala je predmet borbe između moćnih feudalnih dinastija, u tom su se naročito isticali Maggi i Brusati (potonji su bili Gibelini) ali kako to uobičajeno biva vlast je prigrabio treći - Ezzelino da Romano 1258 godine.
Car Svetog Rimskog Carstva Henrik VII. opsjedao je Bresciu 1311 punih šest mjeseci, te izgubio tri četvrtine svoje vojske. Kasnije je veronskidužd Scaliger, pokušao uz pomoć prognanih brescianskih Gibelina osvojiti vlast u Bresci. Građani Brescie obratili su se za pomoć caru Svetog Rimskog Carstva - Ivanu Slijepom, ali je veronski dužd Mastino II. della Scala protjerao carskog podestu. Njega su s vlasti ubrzo skinuli milanski plemići Viscontiji, ali ni nisu dugo vladali. Vlast u Bresci preuzeo je kondotjer Pandolfo III. Malatesta 1406, ali je on vlast nad Bresciom 1416 prodao Filippu Mariu Viscontiju, koji je pak tu istu vlast 1426 prodao Mlečanima. Milanski plemići prisilili su Filippa Viscontia da nastavi borbu protiv Mlečana, i da tako pokuša povratiti vlast nad gradom, ali je on poražen u Bitci kod Maclodija (1427]]), u blizini Brescie. Bresciu je potom opsjedao Francesco Sforza, mletački kapetan 1439, on je uspio pobijediti Filippovog kondotijera Niccolu Piccinina. Na kraju Bresci nije preostalo ništa drugo nego da prizna vlast Venecije. Mletačka republika je otada vladala Bresciom s izuzetkom 1512 i 1520 godina, kada je bila okupirana od strane francuske vojske vojvode od Nemoursa.
Brescia za novog doba
Karta Brescie s početka 18. st.
Brescia je imala zapaženu ulogu u historiji razvoja violine. Mnogi arhivski dokumenti svjedoče da između 1585-1595 Brescia bila kolijevka veličanstvenih škola gudača i graditelja gudaćih instrumenata. Već od 1530 pojavljuje se riječ violina u dokumentima iz Brescie te se iz nje širi po gradovima sjeverne Italije.
Veliku štetu grad je pretrpio 1769 godine kada je grom udario crkvu San Nazaro i zapalio 90.000 kg baruta koji je bio tamo uskladišten, snažna eksplozija uništila je šestinu grada i ubila 3.000 ljudi.
Nakon završetka Napoleonove vlasti po Italiji, Brescia je pripojena austrijskoj marionetskoj državi pod nazivom Kraljevstvo Lombardija-Venecija. Građani Brescie pobunili su se 1848 Njihova desetdnevna pobuna iz marta 1849, ima u Italiji veliku slavu, rodoljubni pjesnik Giosuè Carducci nazvao je Bresciu "Leonessa d'Italia" (Talijanska lavica).
Brescia je izašla u svim svjetskim novinama 28. maja1974, poslije eksplozije podmetnute bombe na Piazza della Loggia.
Gradske znamenitosti
Piazza della Loggia, izgrađena pod velikim venecijanskim uplivomStara katedralaNova katedrala
Piazza della Loggia, lijepi primjer Renesansnog trga sa loggiom (današnja Gradska vijećnica) izgrađenom 1492. od arhitekta Filippina de Grassija.
Vecchio Duomo (Stara katedrala), također poznata i kao La Rotonda. To je rustična romanička crkva kružnog tlocrta. Veći dio sagrađen je 11. st. na ostacima ranije bazilike. Odmah pored ulaza nalazi se mramorni sarkofag Berarda Maggija. U katedrali se nalaze vrijedne slike Alessandra Bonvicina (poznatog kao il Moretto), dva platna Girolama Romanina, slike Palma Mlađeg, Francesca Maffeja, Bonvicina, i drugih manje poznatih slikara.[1].
Duomo Nuovo (Nova katedrala) Izgradnja nove katedrale započeta je 1604 i tekla je sve do 1825 Isprva je projekt i gradnju vodio Palladio ali kako je počelo nedostajati novaca gradnju je dovršio mladi brescianski arhitekt Giovanni Battista Lantana, s dekoracijama koje je izveo većinom Pietro Maria Bagnadore. Fasada je izvedena po nacrtima Giovannija Battiste i Antonija Marchettija, kupola je djelo Luigija Cagnole. Freske u unutrašnjosti izveo je Bonvicino.[2].
Broletto, nekoć zgrada pokrajinske uprave, to je masivna zgrada iz 12. st. i 13. stoljeća s dva visoka tornja.
Na Piazza del Foro nalazi se niz najvrijednijih rimskih spomenika u Lombardiji. Među njima ističe se Hram na Kapitolu, kojeg je sagradio car Vespazijan73 godine.
Bazilika San Salvatore (ili Santa Giulia), podignuta još za vrijeme Langobarda, ali je tijekom stoljeća više puta renovirana. To je jedan od najboljih primjera srednjovjekovne arhitekture u sjevernoj Italiji.
Brescia je grad brojnih javnih fontana ima ih sedamdeset dvije. Pored grada nalazi se kamenolom Mazzano (20 km istočno od Bresci), u kome se vadi poznati mramor, on je upotrebljen za gradnju Spomenika Vittoriju Emanuelu II. u Rimu.
Francesco Lana de Terzi (1631.-1687.), talijanski fizičar, isusovac pionir ideje o zračnoj lađi, koja bi plivala po zraku pomoću balona, izrađenih od tankih bakarnih listova.
.jpg)
.jpg)
,_Mappa_di_Brescia_a_inizio_Settecento.jpg)
