Inicijator izgradnje bio je duždJacopo Tiepolo, kome se navodno u snu obratio Bog i rekao mu da je to mjesto za njegove propovjednike. Prikupljanje donacija otpočelo je junu 1234.[2] pa je crkva vrlo brzo dovršena još u 13. vijeku, ali kako je ispala značajna jer su dominikanci povećali svoju aktivnost i mletački duždevi su je odabrali za svoje posljednje počivalište, ispalo je da se mora potpuno preurediti.[1]
Preuređenje je otpočelo tek u slijedećem vijeku i to na mahove, djelomično i zbog kontinuiranih epidemija koje su harale gradom tokom 14. vijeka,[2] a djelomično i zbog financija. Od 1333. do 1344. Mletačka Republika davala je redovne godišnje priloge za gradnju, a 1343. prilog u kamenu koji je inače bio namjenjen za Duždevu palaču. Unatoč tome radovi su prekinuti 1345. i nastavljeni tek 1355.[1] Bočni brodovi dovršeni su 1368. godine.[1]
Fasada je tipična za talijansku gotiku, vertikalno podjeljena na tri dijela sa dva masivna pilastra i velikom centralnom rozetom, te dvije manje na oba broda.[3]