Sveti Mena je ranokršćanskimučenik iz Aleksandrije s konca 3. ili početka 4. stoljeća. Razni izvori od 5. stoljeća (npr. etiopski "Sinaksarij", zbirka legendi o mučenicima) navode različite verzije prijenosa njegovog tijela, ali se uglavnom spominje putovanje devom koja je došavši do Abu Mene stala i odbila ići dalje. To je protumačeno božanskom voljom i odlučeno je kako će se tijelo pokapati na tom mjestu. Dalje se navodi kako je ovo mjesto bilo zaboravljeno sve dok se jednog dana jedna bolesna ovca nije uronila u vodu malog izvora na ovom mjestu i odmah ozdravila. Vidjevši to, njezin pastir je otpočeo liječiti koristeći vodu i prašinu s tog mjesta. Vijest o pastiru-liječniku se brzo proširila Carstvom i sam Konstantin I. Veliki je poslao svoju kćer pastiru na liječenje. Ona je pronašla tijelo sv. Menasa i Konstantin je naredio izgradnju crkve na tom mjestu. Do 4. stoljeća to je postalo značajno hodočasničko mjesto za sve kršćane u potrazi za čudotvornim izliječenjem[3].
Za vladavine Arkadija, cara Istočnog Rimskog Carstva, lokalni nadbiskup je obavijestio Cara o prevelikom mnoštvu hodočasnika koji su opsjedali malenu crkvu i Car je naredio proširenje samostanskog kompleksa izgradnjom tri nove prostrane crkve. Do kraja kasnoantičkog razdoblja, Abu Mena je postala vodećim hodočasničkim mjestom u Egiptu[4]. U samostanu u Abu Meni su se proizvodile tablete od terakote s utisnutim likom sveca s njegove ikone, svetom vodom u glini, koje su se prodavale širom zapadnog Sredozemlja, sve do 7. stoljeća i arapskog osvajanja Egipta, pri čemu je uništeno ovo svetište[5].
Arheološki lokalitet Abu Mena je prvi put iskopan od 1905.-07. godine, pri čemu je otkrivena velika bazilika, crkva s relikvijama u blizini i rimske terme[6] Opsežnija iskapanja 1998. godine otkrila su veliku spavaonicu za siromašne hodočasnike s odvojenim prostorijama za muškarce, žene i djecu; ali i opatske (hegoumenos) rezidnecije, krstionice i prostorija za proizvodnju vina iz 6.-7. stoljeća.
Hodočasnička glinena čuturica iz 6.-7. st. (Louvre)
↑Roger S. Bagnall, Archaeological Work on Hellenistic and Roman Egypt, 1995-2000, 2001., American Journal of Archaeology (Archaeological Institute of America) 105 (2): str. 227.–243. doi:10.2307/507272