12 Years a Slave (sh.Dvanaest godina ropstva) je američko-britanski igrani film snimljen 2014. u režiji Stevea McQueena. Temelji se na istoimenoj knjizi Solomona Northupa, koji je i protagonist, a čiji lik tumači Chiwetel Ejiofor. Radnja započinje 1841. kada je Northup, slobodni crni violinist iz države New York na prevaru doveden u Washington, otet i prodan kao rob na Jug, odnosno njegove napore da preživi u toj situaciji i ponovno postane slobodan. Film je izazvao veliku pažnju zbog nastojanja da se na što eksplicitniji način prikaze ropstvo američkih crnaca koju je Hollywood obično izbjegavao, a također je dobio izvrsne kritike, te niz prestižnih nagrada koje su kulminirale sa Oscarom.
John Ridley na Filmskom festivalu u San Diegu 2013.
Nakon sastanka sa scenaristom Johnom Ridleyjem na projekciji filma Glad, režiser Steve McQueen je stupio u kontakt sa Ridleyjem i izrazio mu svoj interes za snimanje filma o "dobu ropstva u Americi".[4] Razvijajući ideju, njih dvojica nisu mogli nikako da se usaglase sve dok McQueenova žena nije pronašla memoare Solomona Northupa iz 1853. On je rekao o Northupovim memoarima sljedeće:
Pročitao sam ovu knjigu, i bio sam potpuno zapanjen. U isto vrijeme sam bio prilično ljut na samog sebe da nisam znao za ovu knjigu. Živim u Amsterdamu gdje je Ana Frank nacionalni heroj, a za mene ova je knjiga poput Dnevnika Anne Frank, s tim što je napisana 97 godina prije. U osnovi to je bila moja strast da ovu knjigu prenesem na film.
Nakon dugog procesa priprema, u kojem je producentska kuća Brada Pitta Plan B Entertainment podržala projekat, koja je na kraju pomogla finansiranje i od raznih drugih filmskih studija, film je službeno bio najavljen u augustu 2011. godine sa McQueenom kao režiserom i Chiwetelom Ejioforom kao glavna uloga slobodnog crnca koji je otet i prodat u roblje daleko na jug Amerike. McQueen je uporedio glumu Ejiofora sa "vrhunskom i dostojanstvenom" glumom Sidneyja Poitiera i Harryja Belafontea.[6] U oktobru 2011, Michael Fassbender, koji je glumio u McQueenovim prethodnim filmovima Glad iSramota pridružuje se glumačkoj ekipi. Početkom 2012, sve ostale uloge su bile podijeljene, a snimanje je trebalo da počne krajem 2012.[7]
Kako bi jezik i dijalekt bili autentični iz tog doba i područja gdje se film odvija, trener dijalekata Michael Buster je doveden da pomogne glumcima da savladaju akcente. Jezik ima književne kvalitete koji se odnose na ondašnji stil pisanja i pod jakim je utjecajem Biblije.[8] Buster je objasnio:
Mi ne znamo kako su robovi zvučali 1840-ih, pa sam koristio ruralne uzorke iz Mississippija i Louisiane za glumce Ejiofora i Fassbendera. Zatim za Benedicta Cumberbatcha, našao sam neke akcente bogate klase New Orleansa iz '30-tih. A onda sam radio sa Lupitom Nyong'o, koja je porijeklom iz Kenije, ali ona je već imala obuku na Yaleu, tako da je ona stvarno napravila pomak u svom govoru i savladala je američki govor.
Sa budžetom od 20 miliona dolara,[2] glavno snimanje je počelo u New Orleansu, Louisiana 27. juna 2012. Nakon sedam sedmica,[11] snimanje se završilo 13. augusta 2012.[12] Da bi se smanjili troškovi, najveći dio snimanja se dešavao oko područja New Orleansa i južno od Red Rivera okruga na sjeveru Louisiane, gdje je Northup robovao. Među lokacijama koje su se koristile bile su četiri historijske plantaže: Felicity, Magnolia, Bocage, i Destrehan.[13] Magnolia, plantaže u Natchitoches, nalaze se samo nekoliko kilometara od historijskog mjesta gdje je držan Northup. "Biti svjestan da smo bili tamo na mjestu gdje su se te stvari događale je bilo toliko moćno i emocionalno", rekao je glumac Chiwetel Ejiofor. "Taj osjećaj da plešete sa duhovima - to je tako opipljivo." [14] Snimanje se također odvijalo u Columns hotelima i Madame John Legacy u Francuskoj četvrti New Orleansa.[15] Glavni snimatelj filma Sean Bobbitt,[16] snimao je sa 35 mm filmskom kamerom sa 2.35:1 omjerom za široki ekran korišćenjem kamera Arricam LT i ST. "Naročito za ovaj period, film daje publici definitivni osjećaj tog perioda i kvalitet", rekao je Bobbitt. "I zbog epske prirode priče, široki ekran je očito najviše odgovarao. Široki ekran znači veliki film, epska priča - u ovom slučaju epska priča o ljudskoj izdržljivosti" [17]
Filmska ekipa je izbjegavala izbledjeli vizualni stil koji je tipičan za dokumentarnu estetiku.[18] Namjerno povlačeći vizualne usporedbe snimanja sa radovima španskog slikara Francisca Goye, McQueen je objasnio:
Kad mislite o Goyi, koji je naslikao najstrašnije slike nasilja, mučenja i tako dalje, čije slike su zapanjujuće i izuzetne, jedan od razloga što su tako divne je to što on govori, pogledaj - pogledaj ovo. Dakle, ako slikaš loše ili sve staviš u neku vrstu pogrešne perspektive, privlačiš više pažnje na ono što nije u redu sa slikom nego gledajući samu sliku.
.jpg)
