Učestvovao je u radu naprednog studentskog pokreta. Bio je član KPJ od 1939. godine u NOB učestvuje od 1941. godine. Ilegalni partijski radnik u Vojvodini. Po oslobođenju je bio pomoćnik komandanta Vojne oblasti za Bačku i Baranju, potpredsednik Narodnooslobodilačkog odbora za Novosadski okrug, član predsedništva Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine. Neprekidno je biran za narodnog poslanika Narodne skupštine NR Srbije i za narodnog poslanika Narodne skupštine FNRJ.
Bio je predsednik Narodnog odbora sreza Beograd, narodni poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine za izborni srez Beograd III, član Centralnog odbora Saveza boraca NOR Jugoslavije, član Glavnog odbora SSRN Srbije, član CKSK Srbije.
Od 1950. do 1951. godine bio je ministar prosvete u Vladi NR Srbije, a posle toga predsednik Gradskog narodnog odbora u Beogradu, od 1951. do 1955. godine; sekretar Gradskog komiteta SK Srbije za Beograd, predsednik Narodnog odbora sreza Beograd.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine. Odlikovan je Ordenom bratstva i jedinstva I reda, Ordenom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod II reda.
Nazivi fukcija po periodima: predsednik Vlade (1945.-1953.), predsednik Izvršnog veća Narodne skupštine (1953.-1963.) i predsednik Izvršnog veća Skupštine (1963.-1990.)