Zvonar

Za druga značenja pogledajte Zvonar (prezime).
Ručno zvonjenje zvona
Nematerijalna svjetska baština
UNESCO
Država Italija Španjolska
RegijaEuropa i Sjeverna Amerika
Godina upisa2025.
Ugroženost-
PoveznicaUNESCO:02100

Zvonar je naziv koji označava dvije profesije:

  • Zvonar (zvončar) kao osoba koja zvoni zvono, obično crkveno zvono, pomoću užeta ili nekog drugog mehanizma.[1]
  • Zvonar kao proizvođač, tj. ljevač zvona (zvonoljevarstvo).[2]

Ručno zvonjenje zvona

Zvonar u tornju crkve San Gil u Burgosu (Španjolska). Fotografija Eustasia Villanueve, između 1913. i 1929. godine.
Zvonar demonstrira rusko zvonjenje na prijenosnom zvoniku.

Zvona se sviraju kao glazbeni instrumenti, pojedinačno ili u skupinama, s različitim lokalnim stilovima i tehnikama. Također se koriste za određivanje vremena i kao sredstvo komunikacije te su usko povezana s tradicionalnim festivalima i proslavama.[3]

Zvonjava je umjetnost zvonjenja zvona koja su „mrtva obješena” ili nepomična. Unatoč određenoj automatizaciji zvona za nasumično njihanje, u svijetu još uvijek postoji mnogo aktivnih zvonara, posebno onih s naprednom tradicijom zvonjenja poput punog kruga ili ruske zvonjave, što su umjetničke i vješte izvedbe koje je teško automatizirati.

Procjenjuje se da u Engleskoj oko 40.000 zvonara zvoni na prstenovima zvona u engleskom stilu punog kruga (Change ringing). Ova vrsta zvonjave ne može se automatizirati zbog velikih rotirajućih masa zvona i točne regulacije brzine udaranja koja je potrebna.

Veronsko zvonjenje zvona u punom krugu slična je engleskom zvonjenju u punom krugu, po tome što koristi užad kako bi zvonari mogli manipulirati zvonima. U Italiji se odlikuje još jedan oblik zvonjenja, također nastao u srednjem vijeku, Bolonjsko zvonjenje zvona (video gore). Ova tehnika zahtjeva od zvonara da ručno njišu zvona dok stoje pored njih u zvonobrani.

Zvona u ruskoj tradiciji zvone se isključivo zvonjavom (tj. pomicanjem samo klapne tako da udara o stranu nepomičnog zvona), a nikada njihanjem zvona. Za rusku tradiciju koristi se poseban složeni sustav užadi, dizajniran pojedinačno za svaki zvonik. Sva užad su skupljena otprilike na jednoj točki, gdje stoji zvonar.

U Španjolskoj i Italiji, tradicionalno ručno zvonjenje zvona oblik je komunikacije koji je vezan uz klasifikaciju, akustiku i oblike zvona, zvonika i tornjeva (kampanologija), kao i uz znanje, vještine i tehnike campanara (zvonara, na talijanskom).[3] Majstor zvonar (tal. maestro campanero) često se dobrovoljno javlja za prenošenje usmene tradicije, akustične osjetljivosti i koordinacije fizičkih pokreta i gesti naučnicima. Ručno zvonjenje zvona, kao jezik sam po sebi, obilježava dane zajednica, posebno tijekom lokalnih događaja i vjerskih festivala. Zato je prepoznato kao nematerijalna kulturna baština i upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2025. godine kao zajednička nematerijalna svjetska baština Italije i Španjolske.[3]

Poveznice

Izvori

  1. zvònār m <G zvonára>, definicija na jezikoslovac.com. Pristupljeno 5. veljače 2026.
  2. zvonoljevarstvo, Portal hrvatske tehničke baštine, 7. prosinca 2018. Pristupljeno 5. veljače 2026.
  3. a b c Ručno zvonjenje zvona UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 5. veljače 2026.

Vanjske poveznice

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.