Odesa[1] ili Odessa[2] (ukr.: Odesa / Одеса, rus.: Odessa / Одесса, grč.: Οδησσός) je ukrajinski grad i pomorska luka, značajno povijesno i kulturno središte bivšeg Ruskog carstva i današnje Ukrajine. Grad se nalazi na jugozapadu Ukrajine uz sjeverozapadnu obalu Crnog mora.
Ima preko 1 015 826 stanovnika prema popisu iz 2021. godine. Grad je za vrijeme Sovjetskog Saveza ostao važna trgovinska i vojna pomorka baza. Za vrijeme Ruskog carstva, Odesa je bila četvrti grad po veličini u cijelom carstvu, poslije Moskve, Sankt Peterburga i poljske Varšave. U povijesnoj arhitekturi Odessa ima više značajki mediteranske arhitekture nego ruske s velikim elementima francuskog i talijanskog stila.
Veliki značaj i snažan europski kulturni pečat gradu su dali ruski carevi u sklopu Ruskog carstva tijekom 18. i 19. stoljeća, što se nastavilo tijekom 20. stoljeća u sklopu ukrajinske vlasti u sovjetskoj Ukrajini. Grad je pod carskom ruskom kontrolom 1794. preimenovan iz Hadžibeja u Odesu, nakon čega započinje njegov intenzivan trgovački i kulturni razvoj.
Odesa se nalazi na poziciji 46°28′N i 30°44′E, otprilike 31 km sjeverno od estuarija Dnjestra i 443 km južno od Kijeva. Grad ima ugodnu i suhu klimu s prosječnom siječanjskom temperaturom od -2 °C i lipanjskom od 22 °C. Zemljopisno najviša točka grada Odese iznosi 65 metara, a cjela površina grada iznosi 163 četvorna kilometra.
U danas multikulturalnom gradu Odesi većinu stanovnika i dalje čine Ukrajinci (oko 65%), potom Rusi, no u gradu dominira ruski jezik s obzirom na to da je do 1991. godine bio službeni jezik cjelog Sovjetskog Saveza. Ukrajinski jezik je službeni kao i u ostatku države te se najčešće koristi u državnoj praksi i državnim institucijama. U gradu također žive Grci, Židovi, Moldavci, Bugari, Nijemci i drugi narodi.
Turizam i zabava
Središte Odese ima tipični zapadnoeuropski izgled jer su ga između ostalih gradili uglavnom francuski arhitekti. U gradu se nalazi niz zanimljivih muzeja i drugih kulturno-umjetničkih spomenika. Stanovnici Odese posebno se ponose svojom zgradom Opere. Ta impresivna zgrada je jedna od ljepših zgrada opere na svijetu. Zgradu su projektirali Ferdinand Fellner i Hermann Helmer, isti dvojac koji je projektirao zgrade hrvatskih narodnih kazališta u Rijeci i Zagrebu.
U lokalnoj gradskoj prehrani može se primijetiti kombinacija različitih utjecaja - od nešto teže ukrajinske hrane, do snažnih utjecaja s Bliskoga istoka, Kavkaza, Turske, Bugarske, ali i drugih europskih država. U svemu tome ima i ponešto gastronomske pomodnosti koja se ogleda u brojnim japanskim barovima i u posljednje vrijeme sve prisutnom sushiju.
↑Hrsvijet Davor Dijanović: EU-ropsko-jugosfersko jednoumlje za nova desetljeća terora i neslobode?, 6. lipnja 2011., pristupljeno 15. lipnja 2011. Autor se poziva na: Aleksandar Horvat: Grozote u Odesi, interpelacija u Hrvatskom državnom saboru, Zagreb, 6. srpnja 1918., passim.