Modifikacija vremenskih prilika Modifikacija vremenskih prilika jest svjesno djelovanje čovjeka na vremenske prilike kako bi ih promijenio, obično na manjem prostoru, npr. kontroliranjem formacije i rasformacije oblaka. Pripada u geoinženjering. Njime se, u načelu, nastoje izbjeći štetne posljedice loših utjecaja vremenskih prilika na ljude ili imovinu. Danas postojeća istraživanja tehnologije za modificiranje vremenskih prilika mogu se klasificirati u tri kategorije: nastojanja da se poveća sposobnost mora i oceana da povećaju preuzimanje ugljika, povećavanje refleksije oblaka kako bi vraćali veću količinu svjetlosti natrag u svemir i na taj način smanje globalno ili lokalno zagrijavanja, te - što je najčešća tehnologija koja se koristi u poljoprivredi i na lokalitetima skijališta - ubacivanja aerosola u stratosferu kako bi se povećalo kiše ili snijeg, ili modificiraju neku oluju. Aktivnosti modifikacije vremena se provode (2022.) u više od 50 zemalja svijeta, a donekle su pravno regulirane Konvencijom Ujedinjenih Naroda o zabrani vojne ili bilo koje druge neprijateljske uporabe tehnika koje mijenjaju okoliš (engl. Environmental Modification Convention, ENMOD) iz 1977. godine, koja je donijeta u vrijeme kada je tehnika modifikacije vremenskih prilika bila još posve nerazvijena. Konvencija nema neke ustanove koje bi je provodila, i upitno je da li je pogodna da se bez izmjena koristi za ozbiljnu regulaciju danas već uznapredovalih tehnologija, koje primjerice u Kini do 2025. god. trebaju obuhvatiti preko pola državnog teritorija.[1] Tehnologije modifikacije vremenaPoznavanje prirodnih zakona može pomoći da se izbjegnu određene meteorološke pojave na malom prostoru i uz korištenje tehnološki jednostavnih rješenja, često ublažavanjem određenih vremenskih karakteristika. Tako se na području voćarstva i vinogradarstva nastoji djelovati kako bi se izbjegao štetan utjecaj mraza na biljke. Pušta se široki gusti dim, koji pomaže biljkama da lakše podnesu mraz.[nedostaje izvor] Sadnjom određenih vrsta drveća može se uspostaviti zaštitni šumski pojas, što smanjuje učinke vjetra. Na taj način smanjuje se isušivanje tla. Vrijeme se mijenja i kao neželjeni efekt zagađivanja okoliša, osobito atmosfere. Kišu i druge padaline je moguće umjetno izazvati primjeno složenijih tehnologija zasijavanja oblaka (eng. cloud seeding), za što se ispaljuju posebne rakete u oblake. Povijest istraživanjaU SAD, prva istraživanja modifikacije vremena povezana su uz Project Cirrus pokrenut 1940.-ih godina od strane tamošnjih oružanih snaga. 1950.-ih i 1960.-ih se ne bilježi veći rad na takvim istraživanjima, a 1970.-ih se biježe tek skromni pokušaji vezani uz kontroliranje magle na uzletištima. Krajem 1990.-ih godina, obzirom da su civilna istraživanja o korištenju tehnologija bila već uznapredovala, zračne snage SAD-a su pokazale ponovni interes za korištenje tehnika modifikacije vremenskih prilika.[2] Narednih desetljeća je diljem svijeta nastavljen razvoji tehnologija modifikacija vremena, koji je pratio razvoj spoznaja o meteorologiji i općeniti razvoj znanosti i tehnologije. U nekim slučajevima su istraživanja provođena na netransparentni način, ili kao tajna istraživanja pod okriljem sustava nacionalne sigurnosti raznih država.[3] Stoga se ponekad pojavljuju javne kontroverze vezane uz stvarne ili navodne aktivnosti modifikacije vremena.[4] Povezani članciIzvori
Vanjske poveznice
|
