De Bruyne je profesionalnu nogometnu karijeru započeo u K.R.C. Genk. S Genkom je osvojio prvenstvo Belgije u sezoni 2010./11. U siječnju 2012. De Bruyne je prešao u engleski nogometni klub Chelsea. Nakon osam mjeseci je poslan u njemačkiWerder Bremen na posudbu. Nakon povratka u Chelsea, De Bruyne je ozlijedio koljeno tijekom prvog gola za Engleze u prijateljskoj utakmici. Ipak je uspio službeno debitirati u prvoj utakmici sezone u Premier ligi protiv Hull Cityja. Dvije godine nakon transfera u Chelsea, Belgijac je potpisao ugovor s VfL Wolfsburgom za 18 milijuna funti. Desetak dana kasnije je debitirao u porazu protiv Hannovera 96.[1] Za 2015. godinu je proglašen za najboljeg njemačkog nogometaša godine.[2] Engleski klub Manchester City je 30. kolovoza2015. objavio vijest da je De Bruyne potpisao šestogodišnji ugovor s klubom The Citizens za 55 milijuna funti. De Bruyne je tako postao drugi najskuplji plaćeni igrač u britanskoj nogometnoj povijesti, nakon transfera Ángel Di Maríje u Manchester United u 2014.[3] Debitirao je za momčad iz Manchestera u ligaškoj utakmici protiv Crystal Palacea u rujnu 2015., kao zamjena za ozlijeđenog Sergia Agüera u 25. minuti.[4] Osam dana nakon debija, De Bruyne je zabio prvi pogodak za Manchester City protiv West Ham Uniteda.[5]
Reprezentativna karijera
De Bruyne je igrao za tri mlade reprezentacije Belgije. Debitirao je za belgijsku nogometnu reprezentaciju u prijateljskoj utakmici protiv Finske u Turkuu, 11. kolovoza2010. godine. Belgija je izgubila tu utakmicu s 1:0.[6] De Bruyne je bio regularni član belgijske reprezentacije za vrijeme kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u 2014. Tijekom ovih kvalifikacija, De Bruyne je zabio četiri pogotka i tako se Belgija prvi put plasirala nakon dvanaest godina na veliko natjecanje. U svibnju 2014. De Bruyne je se našao na popisu belgijske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu.[7] Belgijski nogometni izbornik objavio je u svibnju 2016. popis za nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj, na kojem je se nalazio De Bruyne.[8] Belgija je se u četvrtfinale s porazom od Walesa oprostila od Europskog prvenstva u Francuskoj.[9]