Hierapolis
| Hierapolis-Pamukkale | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Turska |
| Godina uvrštenja | 1988. (12. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno i prirodno dobro |
| Mjerilo | iii, iv, vii |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:485 |
| Koordinate | 37°55′26.004″N 29°7′23.988″E / 37.92389000°N 29.12333000°E |
Hierapolis (grčki: Ἱεράπολις, u značenju "Sveti grad") je starogrčki grad na vrhu jedinstvenih mineralnih izvora u jugozapadnoj Turskoj, u blizini grada Denizli. Hierapolis na toplicama Pamukkale (turski za "Pamučna palača") je osnovala pergamska kraljevska dinastija Atalida u 2. stoljeću pr. Kr. kao lječilište, a mnogi koji su se došli liječiti su se povlačili ovdje sve do svoje smrti. U Hierapolisu se nalaze ostaci kupatila, hramova i drugih starogrčkih i starorimskih spomenika, te originalne ranokršćanske građevine, zbog čega je 1988. godine, zajedno s toplicama Pamukkale, upisan kao UNESCO-ova svjetska baština.
Povijest
Pamukkale su jedinstven mineralne toplice koje su svojim prelijevanjem preko brda stvorile jedinstven krajolik plitkih terasastih bazena sniježno bijelih rubova od kalcita. Njeni topli izvori od 35 °C su smatrani terapeutskima jer se smatralo da mogu liječiti istom snagom kojom mijenjaju krajolik. Zbog toga su kraljevi Pergama tu u 2. stoljeću pr. Kr. osnovali grad-liječilište Hierapolis, nazvan prema već postojećem hramu iz 3. stoljeća pr. Kr. koji su Frigijci podigli u čast kralja Sirakuze Hijeronu I.
Rimljani ga osvajaju 129. pr. Kr. i nastavljaju razvijati u važno hodočasničko i medicinsko središte u kojemu su se miješali Anatolci, Grko-Makedonci, Rimljani i Židovi. Hidroterapija u raznim prigodnim objektima (bazeni, terme, i dr.) je praćena i vjerom, te su nastali lokalni kultovi. Tako je Apolonov hram podignut na mjestu gdje su iz pukotine izvirala omamljujuća isparavanja.
Prema predaji grad je na kršćanstvo pokrstio apostol Filip koji je ovdje i raspet za vrijeme cara Domicijana oko 87. godine. Hierapolis je ostao jednom od dvije metropolije Frigije Pacatiana, ali i biskupijom. Najznačajniji spomenik iz tog doba je Martrij (martyrium) sv. Filipa koji ima jedinstven osmerokutni tlocrt na vrhu monumentalnog stubišta.
Odlike
Velika nekropola Hierapolisa je prepuna sarkofaga od kojih je najslavniji sarkofag marka Aurelija Ammianosa na kojemu je prikazan najstariji stroj koji je koristio zupčanike i prijenos snage - pila na vodenički pogon.
Kompleks Velikih rimskih termi iz 2. stoljeća pr. Kr. je izgrađen od velikih kamenih blokova bez cementa, i imao je bačvaste svodove. Imao je mnogo otvorenih ili zatvorenih dijelova spojenih prolazima: bazene s topolom i hladnom vodom, parne kupelji, te duboke niše, knjižnicu, gimnazij i druge objekte. Danas je arheološki muzej Hierapolisa.
Rimsko kazalište podignuto je za vrijeme cara Septimija Severa i ukrašeno je frizom koji prikazuje obrednu procesiju i žrtvu Artemidi iz Efeza.[1]
Martrij sv. Filipa koji ima originalnu organizaciju prostora u osmerokutnom tlocrtu na vrhu monumentalnog stubišta.
Izvori
- ↑ Kazalište u Hierapolisu (engl.) Posjećeno 17. veljače 2011.
- Klaus Grewe, "Die Reliefdarstellung einer antiken Steinsägemaschine aus Hierapolis in Phrygien und ihre Bedeutung für die Technikgeschichte" Internacionalna konferencija u Istanbulu 13.−16. srpnja 2007. god. Izdano 2009. kao: Martin Bachmann, Bautechnik im antiken und vorantiken Kleinasien, Istanbul: Ege Yayınları/Zero Prod. Ltd. str. 42.9–454. ISBN 978-975-807-223-1
- Dr. Cemil Toksöz - Pamukkale & Hierapolis; 1995., Eriṣ Turizm Tic Pazarlama, Denizli.
- Paul Arthur - Byzantine and Turkish Hierapolis, an archaeological guide; Ege Yayinlari, Istanbul, 2006. ISBN 975-807-134-3
Vanjske poveznice
- Hierapolis - turističke informacije (engl.)
- Dolina Likos (Colossae, Laodicea, i Hierapolis)
| Europa |
|  | ||
|---|---|---|---|---|---|
| Azija |
| ||||
| Nematerijalna svjetska baština (31) | Tradicionalno klesarstvo Ahlata (2022.) • Tradicija Âşıklık (2009.) • Zanatsko i izvedbeno umijeće balabana6) (2023.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Dede Korkut5) (2018.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća1) (2017.) • Gajde, tradicija izrade i sviranja (2024.)1) • Hüsn-i Hat, tradicija turske kaligrafije (2021.) • Iftar (2023.)4) • Umjetnost iluminacije4) (2023.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka2) (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Maslinarstvo u Turskoj (2023.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Nasredin hodža, Tradicija kazivanja anegdota (2022.)7) • Proslava nove godine Novruz3) (2008.) • Izrada umetaka od sedefa (2023.)6) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Svilarstvo (2022.)8) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra Toguz Korgool (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature4) (2020.) • Zviždući jezik* (2017.) | ||||
1) Zajedno s Makedonijom; 2) zajedno s drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan); 3) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.; 4) zajedno s drugim državama (Azerbajdžan, Iran i Uzbekistan); 5) zajedno sa Azerbajdžanom i Kazahstanom; 6) zajedno sa Azerbajdžanom; 7) zajedno s drugim državama (Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan); 8)zajedno s drugim državama (Azerbajdžan, Afganistan, Iran, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan); * Svjetska baština u opasnosti | |||||
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.