Bučač
| Bučač | |
|---|---|
| Бучач | |
| Država | |
| Oblast | Ternopiljska |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Juzio Moscipan |
| Površina | |
| • Ukupna | 9.98 km2 |
| Koordinate | 49°04′N 25°23′E / 49.067°N 25.383°E |
| Stanovništvo (2012.) | |
| • Entitet | 12547 (1,26 stan./km2 (2012.)) |
| Vremenska zona | EET (UTC+2) |
| • Ljeto (DST) | EEST (UTC+3) |
| Poštanski broj | 48400-5 |
| Pozivni broj | +380 3544 |
![]() | |
Bučač (ruski i ukrajinski: Бучач, poljski: Buczacz) je grad u zapadnoj Ukrajini, u regiji Galiciji, u Ternopiljske oblasti.
Povijest grada
Možda grad je osnovan kao poljsko vojno uporište i dvorac.
Oko 1370. godine gradom počinje upravljati obitelj Bučacki. Bučač dobiva gradska prava od poljskog kralja Vladislava II. Jagelovića.
1618. godine počinje upravljati obitelj Potocki. Bučač su gotovo u potpunosti uništili Turci i Tatari 1672., 1675. i 1676.
Nakon Prve podijele Poljske i Zaporoške republike, 1772. Bučač pod imenom Buczacz ulazi u sastav austrijske provincije Galicije, dijelovi Habsburške Monarhije. U kasnom 19. stoljeća, Bučač se pretvara u važno središte raznih zanata i trgovine.
Tijekom Prvog svjetskog rata grad je zauzela ruska vojska u kolovozu 1914., no već sljedeće godine grad su ponovno preuzele snage Austro-Ugarske.
Padom Habsburške monarhije na samom kraju rata, lokalno je ukrajinsko stanovništvo proglasilo Lavov glavnim gradom oslobođene Zapadnoukrajinske republike, 1. studenog 1918. — Bučač ulazi u sastav ovo stanje.
Dana 24. kolovoza 1991., ukrajinski parlament donosi Deklaraciju o nezavisnosti, čime je označen početak nove epohe u povijesti grada, koji se vratio svojim ukrajinskim osnivačima.
Zemljopis
Bučač se nalazi u zapadnoj Ukrajini na rijeci Strypa, udaljena od Kijeva oko 590 km željeznicom i oko 480 km cestom.
Gradske znamenitosti
Popis znamenitosti
- Gradska vijećnica (oko 1751)
- Crkva Svetog Nikole (17. stoljeće)
- Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (1763)
- Crkva Pokrova Presvete Bogorodice (oko 1764)
- Crkva Uzvišenja Sv. Križa (1771)
- Crkva Svetog Mihovila (1910)
- Bučačski dvorac
Stanovništvo
Gradovi prijatelji
Poznate osobe
- Šmuel Josef Agnon, bio prvi hebrejski pisac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost (1966.).
- Mykola Bevz, ukrajinski arhitekt i učitelj
- Ihor Pylatjuk, ukrajinski violinist, dirigent i učitelj
- Simon Wiesenthal, austrijsko-židovski građevinski inženjer, osnivač Centru Simona Wiesenthala.
Galerija
-
Spomenik ukrajinskom pjesniku Tarasu Ševčenku u centru grada
-
Gradska vijećnica u Bučaču
-
Bučačski dvorac
-
Spomenik sv. Ivana Nepomuka
-
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice
-
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
-
Crkva Uzvišenja Sv. Križa
-
Crkva Svetog Nikole
-
Crkva Svetog Mihovila
Izvor
Literatura
- (polj.) Sadok Barącz, Pamiątki buczackie, 1882., Lavov
Vanjske poveznice
Ostali projekti
| Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Bučač |
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.
