TMEM63A nalazi se na negativnom lancu DNKhromosoma 1, na lokaciji 1q42.12, obuhvatajući bazne parove od 226,033.237 do 226,070.069.[7] Aliasi uključuju KIAA0489 i KIAA0472. Proizvod ljudskog gena je 4.469 bpiRNK sa 25 predviđenih egzona.[12] Postoji devet predviđenih izoformi gena za preradu, od kojih tri kodiraju proteine. Promotorska analiza sprovedena je korištenjem El Dorada [13] preko softverske stranice Genomatix. Predviđeni promotorski region obuhvata 971 parova baza, od 226,070.920 do 226,069.950 na negativnom lancu hromosoma 1.
Gensko susjedstvo
TMEM63A nalazi se u blizini gena EPHX1 na pozitivnom lancu DNK na hromosomu 1, kao i Lefty 1 gena na negativnom smislenom lancu.[7] Ostali geni u istoj oblasti na hromosomu 1 uključuju SRP9 i Lefty 3 na pozitivnom lancu i MIR6741 i PYCR2 na negativnom lancu.
Posttranslacijska modifikacija određena je eksperimentalno i pomoću bioinformatičke analize. Postoje dva vjerovatna mjesta glikozilacija na proteinu: N38 i N450.[17] Predviđena su korišćenjem NetNGlyc programa iz ExPASy i sekvence aminokiselina TMEM63A, kao i pretpostavljene orijentacije proteina u membrani.[18] Postoje tri vjerovatna mjesta fosforilacije na proteinu: S85, S98 i S735, koja su predviđena pomoću NetPhos programa.[19]
Protein ima tri izoforme. Zreli protein je označen kao izoforma CRA. Druge dvije izoforme su X1 i X2, koje imaju po 630, odnosno 468 aminokiselinskih ostataka. Izoformi X1 nedostaje N-kraj zrelog proteina, dok izoformi 2 nedostaje C-kraj.[8]
Funkcija TMEM63A nije poznata, iako je jedno istraživanje otkrilo da se nalazi u regiji koja je vjerovatno regulirana putem mir-200-a, povezana s homeostazomepitela.[22] Drugi su otkrili da je u kvantitativnom lokusu svojstava, povezan sa haloperidolski izazvanom katalepsijom.[23]
Evolucijska historija
Paralozi
TMEM63A ima dva paraloga: TMEM63B, koji se nalazi na 6p21.1, i TMEM63C, na C14orf171.[24] Poravnavanje između njih pokazuje da je TMEM63C bliži TMEM63B nego TMEM63A.[8] BLAST poravnanje je pokazalo homologiju TMEM63A i TMEM63B sa proteinima koji su udaljeni poput biljaka, dok je TMEM63C bio homologan samo toliko udaljen kao kod drosophila.[16] Ovo ukazuje da se TMEM63C vjerovatno odvojio od ta dva u ranoj fazi. beskičmenjaks.
Rasprostranjenost ortologa
TMEM63A ima veliki raspon ortologa, sa homolozima prisutnim u organizmima koji su udaljeni poput biljaka.
^ abcd"TMEM63A Analysis". Biology Workbench. San Diego Supercomputing Center- University of California San Diego. Arhivirano s originala, 11. 8. 2003. Pristupljeno 8. 5. 2014.
^Blorn N, Gammeltoft S, Brunak S (1999). "Sequence- and structure-based prediction of eukaryotic protein phosphorylation sites". Journal of Molecular Biology. 294 (5): 1351–1362. doi:10.1006/jmbi.1999.3310. PMID10600390.
^"GeneCards". Weizmann Institute of Science. Pristupljeno 16. 5. 2014.
Suzuki Y, Yoshitomo-Nakagawa K, Maruyama K, et al. (1997). "Construction and characterization of a full length-enriched and a 5'-end-enriched cDNA library". Gene. 200 (1–2): 149–56. doi:10.1016/S0378-1119(97)00411-3. PMID9373149.
Maruyama K, Sugano S (1994). "Oligo-capping: a simple method to replace the cap structure of eukaryotic mRNAs with oligoribonucleotides". Gene. 138 (1–2): 171–4. doi:10.1016/0378-1119(94)90802-8. PMID8125298.