Članovi trefoilske porodice odlikuju se po tome što imaju najmanje jednu kopiju motiv trefoila, domen od 40 aminokiselina koji sadrži tri konzervirane disulfidne veze. Oni su stabilni sekretorni proteini koji se eksprimiraju u gastrointestinalnoj sluznici. Njihove funkcije su raznolike, uključujući zaštitu sluznica, zgušnjavanje sluzi i povećanje brzine zacjeljivanja epitela. Ovaj gen je marker cilindrićnog epitela i eksprimiran je u različitim tkivima uključujući peharaste ćelijecrijeva, uključujućij debelo crijevo. Ovaj gen i dva druga srodna gena člana porodice trefoila nalaze se u klastru na hromosomu 21.[7]
Vezivanje glikana
Svi ljudski faktori trefoila su lektini koji specifično djeluju sa disaharidom GlcNAc-α-1,4-Gal.[8] Ovaj disaharid je neobičan glikotop za koji se zna da postoji samo na velikim, jako glikozilovanim, mucinima u sluznicama. Unakrsnim povezivanjem mucina putem dvovalentnog vezivanja ovog glikotopa, trefoilski faktori su tada u stanju da reverzibilno moduliraju debljinu i viskoznostsluzi.[8]
U majčinom mlijeku
Faktori trefoila (TFF) su sekretorni proizvodi ćelija koji proizvode mucin. Oni imaju ključnu ulogu u održavanju površinskog integriteta usne sluznice i poboljšavaju zacjeljivanje gastrointestinalne sluznice, procesom koji se naziva restitucija. TFF sastoji se od želudačnih peptida (TFF1), spazmolitskog peptida (TFF2) i intestinalnog trefoilskog faktora (TFF3, ovaj protein). Imaju važnu i neophodnu ulogu u restituciji epitela u gastrointestinalnom traktu. Značajne količine TFF-a prisutne su u majčinom mlijeku. Predstavljeni su dokazi da TFF3 izolovan iz mlijeka snažno korelira sa smanjenom regulacijom IL-6 i IL-8 u ljudskim intestinalnim epitelnim ćelijama. S druge strane, TFF3 je aktivirao epitelne ćelije u kulturi da proizvedu beta defenzine 2 (hBD2) i beta defenzine 4 (hBD4). Ovi nalazi sugeriraju da TFF može aktivirati crijevne epitelne ćelije i da može aktivno sudjelovati u imunskom sistemu dojenih beba, indukcijom proizvodnje peptida povezanih s urođenom odbranom, kao što su defenzini.[9]
Aktivacija PAR-2 receptora
Dva glavna mehanizma opisana su za aktivaciju PAR-2: (A) specifičnim cijepanjem zademaskiranje peptidne sekvencu koja aktivira receptore u vanćelijskom N-terminalnom domenu svakog PAR-a, što dovodi do ćelijske signalizacije putem interakcije izloženih vezanih liganda sa tijelom samog receptora i (B) sintetskim peptidima, kao što je SLIGKV, koji se vezuju za receptor, oponašajući djelovanje agonističkih proteaza.[10]Tokom dojenja, TFF3 izlučen u ljudskom mlijeku može aktivirati crijevne epitelne ćelije preko PAR-2 receptora, što zauzvrat inducira ekspresiju hBD2 i hBD4 i regulaciju citokina.[10]
Klinički značaj
Koristeći TFF3 kao marker cilindričnog epitela, razvijen je proces koji koristi uređaj za uzimanje uzoraka iz jednjaka (Citospong) u kombinaciji s imunocitohemijskom obradom za trefoiski faktor 3, kako bi se poboljšala tačnost i prihvatljivost detekcije/skrininga Barrettovog jednjaka.[11]
Međutim, klinička korist takvog testa može biti ograničena čestim bojenjem TFF3 u kardiju želuca i kasnijim rizikom od lažno pozitivnih rezultata.[12]
^"Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
^"Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
^Thim L, Woldike HF, Nielsen PF, Christensen M, Lynch-Devaney K, Podolsky DK (May 1995). "Characterization of human and rat intestinal trefoil factor produced in yeast". Biochemistry. 34 (14): 4757–64. doi:10.1021/bi00014a033. PMID7718582.
Hoffmann W, Jagla W, Wiede A (2001). "Molecular medicine of TFF-peptides: from gut to brain". Histol. Histopathol. 16 (1): 319–34. PMID11193208.
Hoffmann W, Jagla W (2002). "Cell type specific expression of secretory TFF peptides: colocalization with mucins and synthesis in the brain". Int. Rev. Cytol. International Review of Cytology. 213: 147–81. doi:10.1016/S0074-7696(02)13014-2. ISBN978-0-12-364617-0. PMID11837892.
Langer G, Jagla W, Behrens-Baumann W, et al. (2003). "Ocular TFF-peptides: new mucus-associated secretory products of conjunctival goblet cells". Adv. Exp. Med. Biol. 506 (Pt A): 313–6. doi:10.1007/978-1-4615-0717-8_44. PMID12613926.
Seib T, Dooley S, Welter C (1995). "Characterization of the genomic structure and the promoter region of the human intestinal trefoil factor". Biochem. Biophys. Res. Commun. 214 (1): 195–9. doi:10.1006/bbrc.1995.2274. PMID7669039.
Schmitt H, Wundrack I, Beck S, et al. (1996). "A third P-domain peptide gene (TFF3), human intestinal trefoil factor, maps to 21q22.3". Cytogenet. Cell Genet. 72 (4): 299–302. doi:10.1159/000134208. PMID8641134.
Chinery R, Williamson J, Poulsom R (1997). "The gene encoding human intestinal trefoil factor (TFF3) is located on chromosome 21q22.3 clustered with other members of the trefoil peptide family". Genomics. 32 (2): 281–4. doi:10.1006/geno.1996.0117. PMID8833157.
Probst JC, Zetzsche T, Weber M, et al. (1997). "Human intestinal trefoil factor is expressed in human hypothalamus and pituitary: evidence for a novel neuropeptide". FASEB J. 10 (13): 1518–23. doi:10.1096/fasebj.10.13.8940297. PMID8940297. S2CID34974159.
Seib T, Blin N, Hilgert K, et al. (1997). "The three human trefoil genes TFF1, TFF2, and TFF3 are located within a region of 55 kb on chromosome 21q22.3". Genomics. 40 (1): 200–2. doi:10.1006/geno.1996.4511. PMID9070946.
Berry A, Scott HS, Kudoh J, et al. (2001). "Refined localization of autosomal recessive nonsyndromic deafness DFNB10 locus using 34 novel microsatellite markers, genomic structure, and exclusion of six known genes in the region". Genomics. 68 (1): 22–9. doi:10.1006/geno.2000.6253. PMID10950923.