Izraz "nacist", je termin koji je izveden iz prva dva sloga naziva stranke Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei (NSDAP). Članovi stranke su sebe nazivali nacionalsocijalisti, rijetko su koristili termin nacisti. Termin Parteigenosse (član partije) se najčešće koristio među nacistima, sa terminom Parteigenossin koji se koristio za pripadnice ženskog spola i dodavao se po potrebi.
Termin koji je bio u upotrebi prije uspona stranke i to kao kolokvijalni i pogrdan naziv je karakterisao izuzetno nezgrapnu i nespretnu osobu. Potiče od nadimka Ignaz,[1][2] kao skraćene verzije bavarskog muškog imena Ignatius, vlastitog imena sa područja gdje su se nacisti prvo i pojavili.
1933. godine, kada je Adolf Hitler došao na vlast, frekvencija korištenje termina "nacist" se smanjila u Njemačkoj, iako su austrijski antinacisti i dalje koristiti termin kao uvredu. Upotreba termina "Nacistička Njemačka" i "nacistički režim", se popularizirao kod antinacista i njemački prognanika u inostranstvu. Nakon toga, termin se proširio na mnoge druge jezike i na kraju je prihvaćen i u Njemačkoj nakon završetka Drugog svjetskog rata.[3]
Historija
Osnivanje i rani period djelovanja (1918–1923)
Podružnice NSDAP-a (Gaue) 1926, 1928, 1933. i 1937. godine
Partija se razvila iz manjih političkih grupa, uglavnom nacionalističkih orijentiranih, nastalih nakon Prvog svjetskog rata. 1918. godine u Bremenu je osnovana liga pod nazivom Freier Ausschuss für einen deutschen Arbeiterfrieden (Slobodni komitet za slobodu radnika).[4]
7. marta iste godine Anton Drexler, njemački socijalist, formirao je ogranak ove stranke u Münchenu.[4]
Drexler, koji je bio minhenski bravar i član militarističkeDomovinske stranke tokom Prvog svjetskog rata, je bio ogorčen mirom iz novembra 1918. što je u njemu budilo revolucionarni duh. Dijelio je uobičajene ideje militarističkog nacionalizma toga doba kao što je protivljenje Versajskom sporazumu, antisemitizam, antimonarhizam i antimarksizam. Također je bio zagovornik vjerovanja da njemački narod predstavlja arijevsku nadrasu (Herrenvolk) kao i to da je međunarodni kapitalizam ustvari bio židovski, te je optužio kapitaliste za ratno profiterstvo tokom 1. svjetskog rata.[5]
Organizacija partije
Komandna struktura
Vrhovno vodstvo
Hijerarhijski gledano, na vrhu Nacionalsocijalističke partije se nalazio Predsjednik stranke ("Der Führer"), koji je držao apsolutnu vlast i potpunu komandu nad strankom. Svi ostali dijelovi stranke bili su podređeni njemu i zavisili su od njegovog uputstva. 1934. godine, Hitler je osnovao poseban ured za predsjednika stranke, kancelariju Führera, sa sopstvenim podjedinicama.
Ispod Führerove kancelarije se nalazilo Osoblje zamjenika Führera (ovim uredom je rukovodio Rudolf Hess od 21. aprila 1933. do 10. maja 1944. godine). Dalje na hijerarhijskoj piramidi se nalazila Stranačka kancelarija ("Parteikanzlei") koju je vodio Martin Bormann.
.svg)
