Konavle (Konavli, Konavlje) su geografska mikroregija na krajnjem jugu kontinentalne Hrvatske, na tromeđi sa Bosnom i Hercegovinom (sjever) i Crnom Gorom (istok). Na jugu je obala Jadranskog mora. Područje Konavala geografski je smješteno na dijagonalnom pravcu od Dubrovnika do Herceg Novog, sa mora je oštra i teško pristupačna obala a u unutrašnjosti predstavlja plodan pojas prostrt do hercegovačkih grebena. Zbog svog bogatstva nazvano je ”misirom Dalmacije”.[1]
Pod upravom su vlastele Sankovića do 1391. Pokušaj Sankovića da prodaju Konavle Dubrovčanima 1391. rezultirao je time da su ga izgubili. Novi vlasnici Konavala su bili Pavlovići i Kosače. Novija istraživanja pokazuju da je posjed Konavala podijeljen prema vazalima ove dvije porodice, a ne na istočni i zapadni dio. Time je bio nekompaktna cjelina i izvorište problema za dvije bosanske porodice. Vojvoda Sandalj Hranić Kosača je juna 1419. prodao svoj dio posjeda, a krajem 1426. vojvoda Radoslav Pavlović svoj dio. Za tu prodaju dobijali su redovan godišnji tribut (Konavoski dohodak).
Za razliku od vremena kada su to pokušavali Sankovići, bosanski vladari i sabor su odobrili učinjene kupoprodaje. Kasnije je došlo do dva sukoba koji su izvorište imali u ovim kupoprodajama (Konavoski rat 1430-1432, Drugi konavoski rat). Vojno sjedište Konavala bilo je u Sokolu. Politički centar nalazio se u naselju Ljuta. Značajnija naselja su Cavtat (Captat, Civita vechia), Obod, Bani, Sastavni dijelovi Konavala su Vitaljina i Prevlaka.
Pod dubrovačkom vlašću područje Konavala je inkorporirano u Dubrovačku Republiku.
^Konavli, Enciklopedija Jugoslavije, V tom, Zagreb 1962, 299-300.
Literatura
Radoslav Grujić, Конавли под разним господарима од XI до XV века, Srpska kraljevska akademija, Spomenik 66, Zemun 1926, 1-121.
Josip Lučić, Kroz konavosku prošlost, Konavoski zbornik I, Dubrovnik 1982, 13-28.
Josip Lučić, Iz prošlosti dubrovačkog kraja u doba Republike, Časopis Dubrovnik, Biblioteka ”D”, Knjiga 14, Dubrovnik 1990, 288-301.
Josip Lučić – Stijepo Obad, Konavoska prevlaka, Matica hrvatska Ogranak Dubrovnik, Posebna izdanja, Knjiga 2, Dubrovnik 1994, 23-76.
”Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti 1”, Monografije XV/1, Dubrovnik 1998, 311; Monografije XV/2, Dubrovnik 1999, 379;
Niko Kapetanić, Konavoske planine, Dubrovački horizonti XXIV/33, Zagreb 1993, 121-122.
Niko Kapetanić, Glagoljski natpis u Konavlima, Anali 35, Dubrovnik 1997, 7-10.
Niko Kapetanić, Podjela zemlje u Vitaljini u 15. stoljeću, Anali 37, Dubrovnik 1999, 9-31.
Niko Kapetanić, Konavle u XV stoljeću, Matica hrvatska Konavle, Gruda 2011.
Niko Kapetanić – Mateo Žagar, Najjužniji hrvatski glagoljski natpis, Anali 39, Dubrovnik 2001, 9-48.
Niko Kapetanić – Nenad Vekarić, Granice konavoskih crkvenih župa, Anali 33, Dubrovnik 1995, 21-34.
Niko Kapetanić – Nenad Vekarić, Falsifikat o podrijetlu konavoskih rodova, Prilozi povijesti stanovništva Dubrovnika i okolice, Knjiga VI, Dubrovnik 1997., 136.
Niko Kapetanić – Nenad Vekarić, Stanovništvo Konavala, Prilozi povijesti stanovništva Dubrovnika i okolice, Knjiga VII, Svezak 1, Dubrovnik 1998, 395; Knjiga VII, Svezak 2, Dubrovnik 1999, 438.
Esad Kurtović, Noviji radovi na proučavanju prošlosti Konavala pod bosanskom vlašću (1990.-2000.), „Naučni skup 'Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000.', Sarajevo, 30. i 31. oktobar 2001.”, ANU BiH, Posebna izdanja, knjiga 120, Odjeljenje društvenih nauka, Knjiga 36, Sarajevo 2003, 189-196.
Pavo Živković, Učešće bosanske vlastele u diobi Konavala, Prilozi Instituta za istoriju XV/16, Sarajevo 1979, 181-188