Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Julije Klović (italijanski: Giorgio Giulio Clovio - Croata), (Grižane, Hrvatska u Personalnoj Uniji s Mađarskom, 1498. - Rim Papinska Država, 5. januar 1578.) bio je slikar minijaturista, koji je uglavnom bio aktivan u renesansnoj Italiji. Smatra se najvećim umjetnikom iluminacije u vrijeme italijanske visoke renesanse i vjerovatno posljednjim značajnim umjetnikom u dugoj tradiciji iluminiranih rukopisa, prije nekih modernih preporoda.^[1]

Slikar minijaturista zvan i "Michelangelo minijature". S osamnaest godina odlazi u Veneciju gdje uči slikarstvo od Raffaellovog učenika. Odlazi poslom u Mađarsku, vraća se u Italiju, u Mantovi postaje svećenik i živi u samostanu pored Padove. Napušta redovništvo i radi širom Italije: Peruga, Rim, Firenca, Parma, Piacenza.

Bio je u dodiru s Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom koji je izradio i dva Klovićeva portreta (vidi na dnu).

Minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se širom svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Časoslov Farnese ili Officium Virginis (New York), od kojih je ovaj posljednji remek djelo minijature svjetskih razmjera.

• Časoslov Farnese
• Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem
• Uskrsnuće

• Problem Klovićevog rodnog mjesta

Commons ima datoteke na temu: Julije Klović