Scenarij filma je 2011. bio na vrhu godišnje ankete "crna lista" za najbolji nerealizirani holivudski scenarij. Weinstein Company je otkupio prava na film za 7 miliona dolara u februaru 2014. godine, što je bio najveći iznos ikad plaćen Evropskom filmskom tržištu za američka prava na distribuciju. Film je imao premijere u Velikoj Britaniji 14. novembra a u SAD-u 28. novembra 2014.
Igra imitacije je imao uspjeha kako komercijalno tako i kod kritičara. Do marta 2015. godine, zaradio je preko 215 miliona dolara širom svijeta naspram 14 miliona dolara budžeta, što ga čini nezavisnim filmom sa najvećom zaradom 2014. godine. Bio je nominiran u osam kategorija na 87. dodjeli "Oscara", uključujući i one za najbolji film, režiju za Tylduma, najboljeg glumca za Cumberbatcha i najbolju sporednu glumicu za Keiru Knightley. Osvojio je samo Oscara za najbolji adaptirani scenarij. Također je dobio pet nominacija na 72. dodjeli Zlatnog globusa i bio je nominiran u tri kategorije na 21. dodjeli Filmskih glumaca. Zatim je uslijedilo devet nominacija za BAFTA-u, uključujući one za najbolji film i najbolji britanski film.
Radnja
Godine 1951. dva policajca, Nock i Staehl, istražuju matematičaraAlana Turinga, nakon što je neko očigledno provalio u njegovu kuću. Tokom ispitivanja od strane Nocka Turing govori o svom vremenu koje je proveo radeći u Bletchley Parku. Godine 1927. mladi Turing nesretan je zbog maltretiranja u internatu. On sklapa prijateljstvo sa Christopherom Morcom, koji je ohrabrio njegov interes za kriptografiju, i zatim razvija romantične osjećaje prema njemu. Prije nego što je Turing imao priliku iskazati svoju ljubav, Christopher neočekivano umire od tuberkuloze.
Kad Britanija objavi rat Njemačkoj 1939, Turing putuje u Bletchley Park, gdje se, pod rukovodstvom komandanta Alastaira Dennistona, pridružuje timu kriptografa: Hugh Alexander, John Cairncross, Peter Hilton, Keith Furman, i Charles Richards. Tim je imao zadatak da pokuša da dešifrira mašinu pod nazivom Enigma, koju su nacisti koristili za slanje kodiranih poruka.
Sa Turingom je bilo teško raditi i svoje kolege je smatrao inferiornim; on sam radi na projektu da dizajnira mašinu koja bi odgonetnula Enigmu. Nakon što Denniston odbija da finansira izgradnju mašine, Turing piše premijeru Winstonu Chruchillu, koji ga stavlja na čelo tima i finansira mašinu. Turing daje otkaz Furmanu i Richardsu i objavljuje tešku križaljku u novinama kako bi našao odgovarajuću zamjenu. Joan Clarke, maturantica s Univerziteta Cambridge, uspješno odgoneta Turingov test, ali njeni roditelji joj ne dozvoljavaju da radi sa muškim timom kriptografa. Turing smišlja rješenje da ona živi i radi sa ženskim osobljem koje presreće poruke i zatim joj povjerava svoje planove.
Turingova mašina, koju je nazvao Christopher, je izgrađena, ali nikako ne može ući u strukturu Enigme prije nego što Nijemci svaki dan ne resetuju Enigmine šifre. Denniston naređuje da se njegova mašina uništi i daje Turingu otkaz, ali ostali kriptografi su zaprijetili da će i oni napustiti ako on ode. Nakon što je Clarkeova najavila plan da napusti tim a sve po željama njenih roditelja, Turing joj predlaže brak, što ona prihvata. Tokom vjenčanja, Turing priznaje svoju homoseksualnost Cairncrossu, koji ga upozorava da čuva to kao tajnu. Nakon što je čuo razgovor službenice koja prima poruke, Turing dolazi do rješenja, shvativši da može programirati mašinu za dekodiranje riječi za koje već zna da postoje u određenim porukama. Nakon što je ponovo kalibrirao mašinu, on brzo dekodira poruke što izaziva slavlje kod tima kriptografa; međutim, Turing shvata da ne mogu odgonetnuti svaku dekodiranu poruku ili će Nijemci ubrzo shvatiti da je Enigma provaljena.
Turing otkriva da je Cairncross sovjetski špijun. Kada mu se Turing suprotstavlja, Cairncross tvrdi da su Sovjeti saveznici koji rade za iste ciljeve i prijeti da će otkriti Turingovu homoseksualnost ako otkrije njegovu ulogu kao agent. Kada agent MI6Stewart Menzies prijeti Joan Clarke, Turing otkriva da je Cairncross špijun. Menzies otkriva da je on ovo već znao i da je ubacio Cairncrossa među njih kako bi procurile poruke Sovjetima u britansku korist. U strahu za svoju sigurnost, Turing govori Clarkeovoj da napusti Bletchley Park, priznajući joj da je homoseksualac i da nikada nije mario za nju. Nakon rata, Menzies govori kriptografima da unište sav svoj rad i da oni nikada više neće moći vidjeti jedan drugoga ili razgovarati ono onome šta su uradili.
Godine 1951. Turing je osuđen za blud i, umjesto na zatvorsku kaznu, prolazi kroz hemijsku kastraciju i tako da može nastaviti sa svojim radom. Clarkeova ga je posjetila u njegovoj kući i svjedokom je njegovog fizičkog i psihičkog propadanja. Ona ga podsjeća da je njegov rad spasio mnoge živote i zatim koristi Christopherovu rečenicu posvećenu Turingu, a koju je Turing kasnije posvetio njoj: "Ponekad baš ljudi za koje to niko ne bi pomislio rade stvari koje niko ne može zamisliti."
Prije nego što se Cumberbatch pridružio projektu, Warner Bros. je otkupio scenarij za pozamašan iznos imajući Leonarda DiCapria u vidu da igra Turinga.[3] Na kraju, DiCaprio je odustao i prava na scenarij su se vratila nazad scenaristi. Black Bear Pictures su se kasnije uključili da finansiraju film sa 14 miliona dolara.[1] Tokom priprema za snimanje razni režiseri su bili u konkurenciji, uključujući Rona Howarda i Davida Yatesa.[4] U decembru 2012. godine, najavljeno je da će režiser filma HeadhuntersMorten Tyldum biti na čelu projekta, što je njegov režiserski prvijenac na engleskom jeziku.[5] Glavno snimanje je započelo 15. septembra 2013. godine u Engleskoj. Lokacije snimanja uključuju bivšu Turingovu školu, Sherborne School, i Bletchley Park, gdje su Turing i njegove kolege radili za vrijeme rata. Ostale lokacije uključuju gradove u Engleskoj, kao što su Nettlebed (u vili Joyce Grove u pokrajini Oxfordshire) i Chesham (u pokrajini Buckinghamshire). Scene su također snimljene na aerodromu Bicester Airfield i izvan zgrade Društva pravnika u ulici Chancery Lane. Glavno snimanje je završeno 11. novembra 2013. godine.[6]
Bletchley Park, "sjedište tima za dešifrovanje Enigme" gdje su dijelovi filma bili snimljeni
Mašina koja se može vidjeti u filmu zasniva se na replici Turingove originalne mašine, koja se nalazi u muzeju u Bletchley Parku. Scenograf Marija Đurković priznala je, međutim, da je njen tim napravio mašinu da bude veća kako bi je približili filmskoj publici a unutrašnji mehanizmi su bili vidljiviji.[7] Pored uloženih 7 miliona dolara za otkup prava na snimanje od strane Weinstein Companyja, film je također dobitnik fonda Sloan Filmmaker Fund sa Tribeca filmskog festivala, koji finansira filmaše i daje im upute u vezi sa inovativnim filmovima koji se bave naukom, matematikom i tehnologijom.[8]
Naslov filma se odnosi na Turingov istoimeni test koji je on predložio, i o kojem je raspravljao u svom naučnom spisu iz 1950. na temu vještačke inteligencije pod naslovom Kompjuterske mašine i inteligencija.[9] Prve rečenice iz spisa glase: "Ja predlažem da se razmotri sljedeće pitanje, mogu li mašine misliti? Ovo bi trebalo početi s definicijama značenja termina 'mašina' i 'misliti'."
Muzika
Desplat je komponirao muziku za film za manje od tri sedmice
U junu 2014. godine objavljeno je da će Alexandre Desplat komponirati originalnu muziku za film.[10] Londonski simfonijski orkestar je snimio muziku u studiju Abbey Road Studios u Londonu. .[11]
Desplat je objasnio složenost kontinuiteta i strukture u pisanju muzike: "... kada kamera na kraju filma prikazuje onaj prekrasan snimak mladog Alana, i on se sastaje sa profesorom koji mu saopštava da je njegov prijatelj Christopher umro, i onda ga kamera prikazuje u krupnom planu, tada je puštam Christopherovu temu koju smo čuli ranije u filmu. Ovdje postoji jednostavan kontinuitet. To gomilanje tih trenutaka koje mogu polahko, ali sigurno odsvirati da ih učinim još jačim." On neprestano koristi klavirska arpeggia da predstavi Turingovo razmišljanje i kako radi mehanička mašina.[11]
Film je imao svjetsku premijeru na 41. Telluride filmskom festivalu u augustu 2014. godine, a u septembru se prikazivao i na 39. Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu.[12] Imao je svoju evropsku premijeru kao film koji je otvorio 58. Londonski filmski festival u oktobru 2014. godine.[13] Imao je ograničeno izdanje 28. novembra 2014. u Sjedinjenim Državama, dvije sedmice nakon premijere u Velikoj Britaniji. Igra imitacije je zaradio 88.5 miliona dolara u Sjevernoj Americi i 104.1 milion dolara širom svijeta sa ukupnom zaradom 192.6 miliona, naspram budžeta od 14. miliona dolara.[2]
Film je po objavljivanju bio na drugoj poziciji u Velikoj Britaniji po broju prodatih karata odmah iza visokobudžetnog filma Međuzvjezdani, zaradivši 4.3 miliona dolara. Zarada na blagajnama je bila treća najveća otvarajućeg vikenda za 2014. godinu. Prema podacima anketa osvojio je 90% ocjene "definitivno preporučujemo" od kino publike. Njegova zarada na otvaranju je bila za 107% veća od zarade Arga, 81% veća od Philomene, i 26% veća od Čelične Lady.[14]
Tokom premijere u četiri kina u Los Angelesu i New Yorku 28. novembra, film je zaradio 479,352 dolara sa prosječnom zaradom od 119.352 dolara, što je drugi najviši prosjek za 2014. godinu i 7. najveći svih vremena. Prilagođeno za inflaciju, nadmašio je dobitnike Oskara kao što su: Kraljev govor i Umjetnik, koji su također pušteni na Dan zahvalnosti.[15]
Kritike
Cumberbatch na premijeri filma na filmskom festivalu u Torontu, septembar 2014.
Internetski preglednik Rotten Tomatoes je dodijelio 89% pozitivnih ocjena od strane 225 kritičara s prosječnom ocjenom 7.7/10. Sajt navodi da "Igra imitacije zauzima eminentno dobro mjesto među 'prestižnim biografskim filmovima' tog žanra." [16]Metacritic, daje filmu skor 73 od ukupno 100, na osnovu 49 kritika, što ukazuje uglavnom na povoljne recenzije.[17] Film je dobio ocjenu "A +" od tržišno-istraživačke kompanije CinemaScore i bio je uključen u obje liste "vrhunskih 10 filmova 2014. godine" Nacionalnog udruženja za filmsku kritiku i Američkog filmskog instituta.[18]Lou Lumenick iz magazina New York Post opisao je film kao "potpuno zanosnim kalibra oskarovca" dok je kritičar James Rocchi dodao da je film "snažan, uzbudljiv, trijumfalan i tragičan".[19] Magazin Empire ga je opisao kao "vrhunski triler" dok ga je Glamour proglasio "instant klasikom".[20] Peter Debruge iz magazina Variety, dodao je da je film "lijepo napisan, elegantno montiran i dirljivo odglumljen".[21] Kritičar Scott Foundas izjavio je da je "film nesumnjivo snažan poput jarkog svjetla sagorenog prerano, i prikazuje često nesretnu sudbinu onih koji se usude da skrenu sa utvrđenih normativa društva".[22] Kritičar Leonard Maltin tvrdi da film ima "idealnu glumačku postavu sa svakom ulogom odrađenom do savršenstva". Osim toga, pohvale su dobili Knightley u sporednoj ulozi kao Clarke, Goldenbergova montaža, Desplatova filmska muzika, Faurova kinematografija i scenografija Đurkovićeve.[23] Film je s oduševljenjem bio prihvaćen na Telluride filmskom festivalu i osvojio je "Nagradu publike za najbolji film" na TIFF-u, što je najviša nagrada festivala.
Cumberbatch potpisuje autograme na Filmskom festivalu u Torontu, septembar 2014.
Magazin TIME rangirao je Cumberbatchovu izvedbu kao broj jedan na svojoj Listi vrhunskih 10 filmskih uloga 2014. godine, dok je glavni filmski kritičar iz istog magazina Richard Corliss nazvao Cumberbatchovu ulogu "njegovom najčudnijom, najpotpunijom, najviše kamberbačijanskom dosad ... on ne igra Turinga toliko kao da se saživio sa njim, nego hrabro i sa simpatijama, ali bez posredovanja".[24]Kenneth Turan iz lista Los Angeles Times proglasio je ulogu Turinga "Cumberbatchovom ulogom karijere", dok je A.O. Scott iz New York Timesa izjavio je da je to "jedna od ovogodišnjih najfinijih filmskih gluma".[25]Peter Travers iz magazina Rolling Stone tvrdi da nam glumac "donosi jedan eksplozivan, emocionalno kompleksan" portret. Kritičar Clayton Davis je izjavio da je to "uloga za sva vremena; ... i dokazuje da je on jedan od najboljih glumaca današnjice".[26] To je "poput oluje izvedba Cumberbatcha: bićete u situaciji da odgonetate njegovu izvedbu dugo nakon što se film završi", izjavio je Dave Calhoun iz magazina Time Out.[27] Pored toga, Claudia Puig iz lista USA Today zaključila je svoj pregled sa riječima: "To je Cumberbatchova iznijansirana, jeziva izvedba koja ostavlja najsnažniji utisak".[28]
Kritičar Roger Friedman napisao je na kraju svog pregleda: "Cumberbatch može biti da je najbliži statusu pravog nasljednika Sir Laurencea Oliviera".[29]
Pohvalivši nastupe Cumberbatcha i Knightley, Catherine Shoard iz lista Guardian izjavila je da je film "previše formalan, previše efikasan da vas jednostavno žurno preusmjerava i brine se da ukapirate poruku o različitosti".[30]
Tim Robey iz Telegrapha ga je opisao kao "film o ljudskom kalkulatoru sa osjećanjima; ... mada malo previše proračunat".[31] Neki kritičari su također izrazili zabrinutost zbog navodne nespremnosti filma da istakne Turingovu homoseksualnost.[32] Britanski historičar Alex von Tunzelmann, pisao je za Guardian u novembru 2014. godine, naglasivši mnoge historijske netačnosti u filmu, rekavši u zaključku: "Historijski gledano, Igra imitacije je u totalnom neredu kao hrpa neodgonetnutih kodova".[33] Novinar Christian Caryl također nalazi brojne historijske nepreciznosti, i opisuje film kao vid "bizarnog odstupanja od historijskih činjenica" te prikazuje Turingov bogat život kao "mnogostruko prijateljskim".[34] L.V. Anderson iz magazina Slate uporedio je filmsku verziju Turingovog života i rada sa biografijom na kojoj je film bio zasnovan: "otkrio sam da je Igra imitacije uzela velike slobode sa svojim izvornim materijalom, ubacujući sukob tamo gdje nije niti postojao, uvodeći potpuno izmišljene likove, preuređivajući hronologiju događaja, i pogrešno prikazujući prirodu Turingovog rada na Bletchley Parku".[35] Andrew Grant iz lista Science News napisao je: "... kao i za mnoge druge holivudske biografije, bile su potrebne neke velike umjetničke izmjene - što je razočaravajuće, jer je Turingova stvarna priča tako neodoljiva".[36]
Kontroverze
Tokom snimanja, bilo je kritike u vezi navodnog umanjivanja Turingove homoseksualnosti, posebno osuđujući prikazivanje njegovog odnosa sa bliskom prijateljicom i bivšom zaručnicom Joan Clarke. Hodges, autor knjige na kojoj se zasniva film, opisao je scenarij da je "izgradio odnos sa Joan mnogo jačim nego što je zapravo i bio".[37] Turingova nećaka Payne smatrala je da Knightley uopšte nije bila primjerena za ulogu, jer je opisala pravu Clarke kao "prilično običnu djevojku", i rekla je: "Mislim da se možda pokušava napraviti romansa što me prilično ljuti. Film to treba prikazati kao što je bilo, a ne ove gluposti." [38]
Obraćajući se magazinu Empire, režiser Tyldum objasnio je svoju odluku da radi na projektu: "To je tako složena priča. Postoje elementi prava homoseksualaca, ali također kako su njegove ideje čuvane kao tajna i kako je nevjerovatno važan bio njegov posao za vrijeme rata, a da nikada nije dobio nagradu za to". U intervjuu za magazin GQ, Goode, koji igra jednog od kriptografa u filmu, izjavio je da se scenarij fokusira na "Turingov život i kako smo ga mi kao nacija slavili kao heroja da bi ga kasnije hemijski kastrirali jer je bio homoseksualac".[39]
U januaru 2015. u intervjuu za Huffington Post, scenarist filma Graham Moore je odgovorio na pritužbe o historijskoj tačnosti filma: "Kada se govori o filmu jezikom provjeravanja činjenica, mislim da tu nekako dolazi do fundamentalnog nesporazuma kako ustvari umjetnost radi. Činjenice oko Monetove slike Lokvanji se ne provjeravaju. To nije ono kako lokvanji u stvarnosti izgledaju, to je ono kako se osjeća senzacija doživljavanja lokvanja. To je upravo cilj filma." [40] U istom intervjuu, Tyldum je izjavio: "Mnogo historijskih filmova ponekad podsjećaju na ljude koji vam čitaju Wikipedijine stranice na ekranu, kao da je recitiraju, a onda je on to uradio, a onda je on ono uradio, a onda je učinio nešto drugo - to je kao kompilacija 'Najvećih hitova'. Željeli smo film da bude osjećajan i strastven. Naš cilj je bio da vam damo nešto u stilu: "Kakva je bio Alan Turing kao osoba? Kakva je njegova priča? Kakav je osećaj biti Alan Turing? Možemo li za publiku stvoriti posebno iskustvo zvano 'Alan Turing' na osnovu njegovog života?" [40] U većini slučajeva Hodges nije komentirao historijsku tačnost filma, aludirajući na ugovorne obaveze koje uključuju filmska prava na njegovu biografiju.[41] Producenti filma su izjavili: "Ne postoji - i nikada nije ni postojala - verzija našeg scenarija u kojoj je Alan Turing nešto drugo osim homoseksualca, niti smo uključivali fiktivne scene seksa." [42]
Historijska pozadina
Turingova mašina, pod filmskim nazivom Christopher, u muzeju Bletchley Park
Film je dobio kritike od historičara i akademika u vezi sa događajima i ljudima koje oslikava. U filmu je posao u Bletchley Parku bio napor male grupe kriptografa koji su dobili zadatak tokom prvih nekoliko godina rata, sve dok nisu došli do iznenadnog otkrića koji je omogućio da se slomi Enigma. Napredak je zapravo bio napravljen prije početka rata 1939. a hiljade muškaraca i žena su radili na projektu sve do završetka rata 1945. Tokom rata bilo je uspjeha i poraza kada su dizajn i korištenje njemačke Enigma mašine bili promijenjeni, pa su se kriptografi iz Bletchley Parka morali da prilagode tim promjenama.[34]
U filmu mašina koja je odgonetnula Enigmu nazvana je "Christopher", u znak sjećanja na Turingovog prijatelja iz djetinjstva i prikazuje da je Turing bio jedini kriptograf koji je radio na tome dok su ostali bili isključeni ili su se suprotstavljali tom projektu. U stvarnosti, ova elektromehanička mašina zvala se 'Victory' i to je bio zajednički, a ne pojedinačni napor. To je bila britanska mašina, koja je djelomično bila inspirisana dizajnom poljskog kriptografa Mariana Rejewskog. Rejewski je dizajnirao mašinu 1938. godine pod nazivom Bomba kryptologiczna koja je iskorištavala slabosti u njemačkim operativnim procedurama koje su oni kasnije 1940. popravili. Novu mašinu sa drugačijom strategijom Turing je 1940. dizajnirao, sa ključnim doprinosom od strane matematičara Gordona Welchmana, koji se i ne spominje u filmu, nego se umjesto toga taj doprinos pripisuje Hugh Alexanderu. Više od 200 britanskih mašina izgrađene su pod nadzorom Harolda Keena iz kompanije British Tabulating Machine Company.[33][35][41]
U dijelu filma tim Hut 8 odlučuje se da ne koristi provaljeni kod da se zaustavi njemački napad na konvoj u kojem se nalazi brat jednog od kriptografa (Peter Hilton), i tako prikrivaju činjenicu da su provalili kodove.
U stvarnosti, Hilton nije uopšte imao brata, a odluke o tome kada i da li će se koristiti podaci iz Ultra špijunaže, donošene su na višim nivoima vlasti.
Turing piše pismo Churchillu kako bi stekao kontrolu nad dešifriranjem Enigme i tako dobije sredstva za taj posao.
Turing, zapravo, nije bio sam u podnošenju različitih zahtjeva u ime svojih kolega. Churchill je sam bio posjetio kriptografe, u nastojanju da obezbijedi više administrativnih resursa za Bletchley Park.
Joan Clarke je prikazana da je dobila zaposlenje kao rezultat rješavanja križaljke u novinama. U stvarnosti Joan Clarke je regrutovao njen bivši profesor sa fakulteta, Gordon Welchman.[35]
.jpg)
