Ekstremni skokovi u vodu

Dvostruki salto naprijed uz poluokret oko osi sa visine od 15 m; brdo Gunnar Bull, Ponte Brolla (Švicarska)
Mazatlán (Meksiko)
Ekstremni skokovi u jezero Garda u blizini Torbole (Italija), s visine od 5 do 30 m

Ekstremni skokovi u vodu (eng. Cliff-diving, High diving; njem. Klippenspringen) jest sportska disciplina u kojoj takmičar skače u vodu sa stijena ili drugih uzvišenja viših od 10 m. Oni spajaju tehnike klasičnih skokova u vodu s uvjetima i zahtjevima koje priroda stavlja pred skakače.

Takmičenja

Od 1997. održavaju se međunarodna takmičenja u ovom sportu. Pritom vrijedi, kao i kod klasičnih skokova u vodu, da se skakač trudi u zraku izvesti što je moguće težu i kompliciraniju figuru prije nego što uroni u vodu, uz istiskivanje što manje količine vode. Kao i kod klasičnih, i ovdje se figure sastoje iz salta i okreta (naprijed i nazad). Za razliku od klasičnih skokova, skakači gotovo uvijek uranjaju u vodu prvo nogama te s rukama ispruženim u vis, pošto bi više skokova na glavu u toku dana izazvalo preveliko naprezanje mišića ramena i vrata.

Da bi pružili sigurne uvjete skakačima, tokom takmičenja u blizini su stalno prisutni ronioci, spasioci i drugo pomoćno osoblje.

Ovaj sport ima vrlo malo zajedničko s ekstremnim skokovima koji se održavaju u Acapulku: sigurne izbočene platforme za skok, kao i dovoljna dubina vode neki su od osnovnih preduvjeta da bi se mogla ili čak i pokušala izvesti brojna salta ili okreti.

Da bi se ovaj sport upražnjavao sa što manjim sigurnosnim i zdravstvenim rizicima, jedan od preduvjeta jest i dugogodišnje bavljenje i treniranje olimpijskih skokova u dvorani ili bazenu. Na evropskim takmičenjima u ekstremnim skokovima visina skoka iznosi između 13 i 22 m. U najpoznatijem takmičenju u ovom sportu, Red Bull Svjetskoj seriji, ta visina može dostići i do 28 m, pri čemu sudije dodjeljuju ocjene od 0 (skok nije izveden ili izveden potpuno pogrešno) do 10 (gotovo savršen skok). Jedan od najuspješnijih skakača u ovom sportu jest Kolumbijac Orlando Duque, koji je triput bio ukupni pobjednik Svjetske serije. Aktualni pobjednik Svjetske serije i rekorder po broju osvojenih bodova jest Britanac Gary Hunt.

Pored sportskih takmičenja, nisu rijetki amaterski skokovi, pri kojima obično mlađe osobe skaču sa stijena u vodu. Ti skokovi najčešće nisu osigurani kao na sportskim takmičenjima, pa su povrede česte, nerijetko i sa smrtnim ishodima.

Svjetska prvenstva

Tek od 2013. na svjetskim prvenstvima u vodenim sportovima uvedena je disciplina ekstremni skokovi, na prijedlog FINA-e. U Barceloni su od 29. do 31. jula 2013. održani skokovi za muškarce (visina 27 m) i žene (20 m). Među šest žena titulu svjetske prvakinje osvojila je Amerikanka Cesilie Carlton, dok je od 14 muškaraca svjetski prvak postao Duque.[1][2][3]

Na SP 2015. zlatne medalje osvojili su Hunt u muškoj i Rachelle Simpson u ženskoj konkurenciji. Njima se posljednjih godina priključila i Australka Rhiannan Iffland, osvojivši dvije titule zaredom.

Poznatija mjesta

Ekstremni skokovi sa 24-metarske stijene, jugoistočno od Antipaxosa
La Jolla (San Diego)

Poznatije stijene za vježbu skakača jesu:

Mjesto Država Visina Karta
Acapulco Meksiko nepoznata 16°50.7′N 99°54.9′W / 16.8450°N 99.9150°W / 16.8450; -99.9150
Ponte Brolla Švicarska 7, 10, 13, 15, 19, 20 m 46°11.1′N 8°45.3′E / 46.1850°N 8.7550°E / 46.1850; 8.7550
Andipaxos Grčka 24 m 39°7.8′N 20°14.9′E / 39.1300°N 20.2483°E / 39.1300; 20.2483
Lovrijenac Hrvatska 25 m (tvrđava u Dubrovniku)
Verudela Hrvatska 14, 15, 20 m
Sidari Grčka 3, 5,8 m
Sisikon Švicarska 26 m [4]
Falkensteinwand Austrija 28 m
Menorca Španija 7, 9 , 13, 17, 18 m
Vodopad 

Buchenegger[5]

Njemačka  12–30 m[6]
jezero Garda Italija 5–30 m
Mazatlán Meksiko nepoznata
Barcelona, mol u luci

de la Fusta

Španija 5, 10, (... ?), 20, 27 m (SP u vodenim sportovima 2013)
jezero Horseshoe Kanada 3–24 m [7]
La Jolla Cove SAD nepoznata
Stari most Mostar, Bosna i Hercegovina 24 m

Fizika

Ekstremni skakač nakon odskoka s visine od oko 10 m, zahvaljujući gravitaciji, dostiže brzinu od oko 50 km/h prije nego upadne u vodu. Unutar nekoliko desetinki sekunde ta brzina naglo se smanjuje zbog trenja tijela i vode, uzgona koji djeluje na tijelo u vodi i plivačkih pokreta, te na kraju iznosi nula, odnosno tijelo se zaustavlja u vodi i ispliva na površinu. Ovo usporavanje u vodi jednako je približno negativnoj G-sili od -3 (triput većoj od gravitacije).

Trajanje skoka, u idealnom slučaju slobodni pad, dakle, bez utjecaja otpora zraka, računa se (u primjeru za visinu od h = 10 m) po formuli

.

Brzina ulaska u vodu, također u slučaju slobodnog pada bez utjecaja otpora zraka, može se izračunati po formuli

.

Tako, npr, skok s visine od 20 m traje približno 2 sekunde do trenutka kad prsti dodirnu površinu vode. Kod skokova s visine od 27,5 m, za oko 2,5 sekunde koliko traje skok, a prema gornjoj formuli, konačna brzina tijela dostiže 84 km/h. Pri slobodnom padu, uz zauzimanje stabilnog položaja s ispruženim rukama i nogama poprečno u smjeru pada, nakon približno 7 sekundi skakač bi dostigao graničnu brzinu pada za ljudsko tijelo od oko 55 m/s (oko 198 km/h).

Reference

  1. ^ "High Diving als WM-Spektakel – Premiere für High Diving". ORF.at. 1. 8. 2013.
  2. ^ "Schwimm WM Barcelona". juli 2013. Arhivirano s originala 27. 10. 2013. Pristupljeno 1. 8. 2013.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  3. ^ "Nichts für schwache Nerven – Rein ins kühle Nass". ORF.at. 1. 8. 2013.
  4. ^ RED BULL CLIFF DIVING SERIES SISIKON Facts and Figures Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine (PDF; 22 kB)
  5. ^ ""Gumpen jucken" - Allgäuer Nervenkitzel im Natur- Erlebnisbad Buchenegger Wasserfälle". Arhivirano s originala, 12. 8. 2015. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  6. ^ Heimatgeschichten: Gumpenspringen im Oberallgäu Arhivirano 10. 10. 2013. na Wayback Machine, Markus Kampp, 18.
  7. ^ Parks Canada: Accident Reports - juli 2011.

Vanjski linkovi