Berberi

Berberi
البربر ,الأمازيغ
Imaziɣen
ⵉⵎⴰⵣⵉⵖⵏ, ⵎⵣⵗⵏ
Berberska etnička zastava
Ukupna populacija
20–30 miliona[1][2][3] – 50 miliona[4]
Značajno stanovništvo u
Marokood ≈ 10 miliona[5] do ≈ 12 miliona[6][7][8]
Alžirod 9 miliona[5] do ≈ 13 miliona[8][9]
Libija~3,850,000[4]
Tunis110,000[10] to ≈ 389,652[4]
Francuskaviše od 2 miliona[11]
Mauritanija2,883,000 (2,768,000[12] i 115,000[13])
Niger1,620,000[14]
Mali850,000[15]
Belgija500,000 (uključujući potomke)[16]
Holandija367,455 (uključujući potomke)
Burkina Faso50,000[17]
Egipat34,000[18] ili 1,826,580[4]
Kanada37,060 (uključujući one sa mješanim potomstvom)[19]
SAD1,327[20]
Jezik
Berberski jezici (Tamazight), tradicionalno se piše sa Tifinahskom abecedom, također se koristi i Berberska latinica;
Arapski dijalekti (Magribski)
Vjera
Preovladava Sunitski Islam.
Manjine pripadaju drugim Islamskim ograncima (Šiiti, Ibadije), Kršćanstvo (uglavnom Protestantizam),[21][22] Judaizam i tradicionalne religije
Vezane etničke grupe
druge Afroazijske grupe ljudi[23][24][25][26][27][28][29]

Berberi ili Amazihi (Berberski jezici: ⵉⵎⴰⵣⵉⵖⵏ, ⵎⵣⵗⵏ, romanizovano: Imaziɣen; jednina: Amaziɣ, ⴰⵎⴰⵣⵉⵖ ⵎⵣⵗ) su etničke grupe nekoliko nacija, uglavnom starosjedioci Sjeverne Afrike i nekih sjevernih dijelova Zapadne Afrike. Berberi čine stanovništvo Maroka, Alžira, Tunisa, Libije, Mauritanije, sjevernog Malija, sjevernog Nigera i malog dijela zapadnog Egipta.

Berberske nacije su raspoređene na području koje se proteže od Atlantskog okeana do oaze Siwa u Egiptu i od Sredozemnog mora do rijeke Niger u Zapadnoj Africi. Povijesno gledano, berberski su narodi govorili berberskim jezikom, što je grana afroazijske jezičke porodice. Berberi Alžira bili su neovisni od vanjske kontrole tokom razdoblja vladavine Osmanskog carstva u Sjevernoj Africi. Živjeli su pretežno u tri različite nacije: Kraljevini Ait Abbas, Kraljevini Kuku i kneževini Aït Jubar. Kraljevina Ait Abbas je berberska nacija sjeverne Afrike, koja kontroliše Kabylie i okolinu od šesnaestog do devetnaestog vijeka. U španskoj historiografiji nazivaju se "reino de Labes"; ponekad ih češće nazivaju njihova vladajuća porodica Mokrani, na Berberskom At Muqran, na arapskom jeziku أولاد مقران (Ouled Moqrane). Glavni grad mu je bio Kalâa Ait Abbas, neupadljiva citadela u planinskom lancu Biban.

U sjevernoj Africi živi oko 32 miliona Berbera koji i dalje govore berberskim jezikom. Broj etničkih Berbera (uključujući one koji ne govore berberski) daleko je veći od govornika berberskog jezika, jer je veliki dio Berbera tokom mnogih decenija ili vijekova izgubio svoj izvorni jezik i prešao na druge jezike.

Smatra se da je većina stanovništva Sjeverne Afrike zapadno od Egipta berberskog su porijekla, mada se zbog arabizacije i islamizacije neki etnički Berberi identificiraju kao arabizirani Berberi.

Većina Berbera koji danas govore berberskim žive u Maroku, Alžiru, Libiji, Tunisu, sjevernom Maliju i sjevernom Nigeru. Manje grupe Berbera nalaze se i u Mauritaniji, Burkini Faso i egipatskom gradu Siwa. Postoje velike berberske zajednice imigranata koje žive u Francuskoj, Španiji, Kanadi, Belgiji, Holandiji, Velikoj Britaniji, Italiji i drugim zemljama Evrope.

Potpuna većina Berbera su muslimani suniti. Ima i znatno veliki broj Berbera koji pripadaju šiitskom islamu, kršćanstvu i ateizmu.

Porijeklo

O porijeklu Berbera ili Amaziha je jako malo poznato. Oni slove danas za autohtoni narod Sjeverne Afrike. Smatra se da su njihovi predhodnici bili Numidi, Garamanteni i Libijci. Grčki pisac historije Herodot ih spominje u svojim djelima.

Jezik

Berberi ili Amazihi su semitsko-hamitska (afroazijski jezici) jezička i narodna grupa u Sjevernoj Africi i zapadnom Egiptu. Pišu vlastitim pismom Tifinagh, ali i arapskim i latinskim pismom.

Dio stanovništva Alžira, Maroka i Tunisa je berberskog porijekla, koji je od 7. vijeka od kad traje arapska ekspanzija sve više arabiziran, tako da danas samo manje grupe stanovništva se mogu smatrati Berberima. Berbera ima i u Libiji, Mauritaniji, Egiptu i u pojedinim zapadnoafričkim zemljama, najviše u Nigeru, Čadu i Maliju.

Kultura

Berberi su bili matrijarhalno organizirani. S izuzetkom Tuarega svi Berberi imaju stalna prebivališta. Oni posjeduju vlastiti kalendar, koji je zamalo pao u zaborav. Njihov početak računanja vremena počinje 950. p. n. e. Taj datum odgovara krunisanju berberskog kralja, poznatog pod imenom Šeshonk I. u Egiptu, on osniva dinastiju Bubastida, nazvanu tako prema glavnom gradu Bubastis u Nildelti.

Poznati Berberi

  • Terencije, jedan od najpoznatiji antičkih autora komedije.
  • Augustin iz Hippoa, rođen kao Augustinus Aurelius u Thagasteu. Crkveni učenjak, svetac, osnivač isposničkog reda i uzor Martina Lutera. Njegova majka je dolazila iz jedne kršćanske berberske familije.
  • Ibn Khaldoun, Izumitelj historije. On slovi za najčuvenijeg arapskog srednjevjekovnog historičara.
  • Edith Piaf, francuska šansonjerka. Njen otac je bio Louis Alphonse Gassion. Njena majka Anita Maillard je bila kabilskog porijekla.
  • Zinedine Zidane, bivši francuski nogometaš, čiji su roditelji Alžirski Berberi.
  • Isabelle Adjani, francuska glumica. Kćer francuskog Kabila (Mohamed Adjani) i njemačke majke (Augusta).
  • Jacques Villeret, francuski glumac. Njegovo pravo ime glasi Mohamed Boufroura. On je bio sin alžirskog Kabila Ahmeda Boufroura i francuske majke Annette Bonin.
  • Nomadski Berber iz Maroka
    Pokimane, marokansko-kanadska Twitch streamerka.

Također pogledajte

Literatura

Njemački

  • Brandes, Jörg-Dieter : Die Geschichte der Berber - von den Berberdynastien des Mittelalters zum Maghreb der Neuzeit , Gernsbach , Katz , 2004 , ISBN 3-925825-87-8
  • Courtney-Clarke, Margaret , Brooks, Geraldine , Kluy, Alexander : Die Berber-Frauen - Kunst und Kultur in Nordafrika , München , Frederking und Thaler , 1997 , ISBN 3-89405-357-7
  • Kratochwil, Gabi : Die Berber in der historischen Entwicklung Algeriens von 1949 bis 1990 - zur Konstruktion einer ethnischen Identität , Berlin , Schwarz , 1996 , ISBN 3-87997-254-0
  • Tilmatine, Mohamed : "Berber" in Algerien , Göttingen , Ges. für Bedrohte Völker , 1996

Francuski

  • Arezki, Dalila : L'identité berbère , Paris , Séguier , Biarritz , Atlantica , 2004 , ISBN 2-84049-393-4
  • Chaker, Salem : Études berbères et chamito-sémitiques , Paris [u.a.] , Peeters , 2000 , ISBN 90-429-0826-2
  • Leguil, Alphonse : Contes berbères grivois du Haut-Atlas , Paris [u.a.] , Harmattan , 2000 , ISBN 2-7384-9904-X
  • Hélène Claudot-Hawad: Touaregs. Apprivoiser le désert, Paris : Gallimard, 2002. (Collection Découvertes Gallimard; Cultures et société; n° 418).
  • Bougchiche, Lamara : Langues et littératures berbères des origines à nos jours , Paris , Ibis Press , 1997 , ISBN 2-910728-02-1
  • Leguil, Alphonse : Contes berbères de l'Atlas de Marrakech , Paris , L'Harmattan , 1988 , ISBN 2-7384-0163-5
  • Féry, Raymond : Médecin chez les Berbères , Versailles , Ed. de l'Atlanthrope , 1986 , ISBN 2-86442-013-9
  • Hachid, Malika : Les premiers Berbères - entre Méditerranée, Tassili et Nil , Aix-en-Provence , Édisud , 2000 , ISBN 2-7449-0227-6
  • Allioui, Youcef : Timsal, énigmes berbères de Kabylie - commentaire linguistique et ethnographique , Paris , Ed. L'Harmattan , 1990 , ISBN 2-7384-0627-0
  • Chaker , Salem : Amaziɣ (le/un) Berbère - Linguistique berbère. Études de syntaxe et de diachronie , Paris , Peeters , 1995 , ISBN 2-87723-152-6
  • Direche-Slimani, Karima : Chrétiens de Kabylie , Saint-Denis , Ed. Bouchene , 2004 , ISBN 2-912946-77-8

Vanjski linkovi


Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Berberi

Reference

  1. ^ Native Peoples of the World: An Encyclopedia. Ed. Steven L. Danver, M. E. Sharpe/Mesa Verde Publishing, 2013, p. 23f.
  2. ^ "Berber people". Pristupljeno 17. 8. 2016.
  3. ^ "North Africa's Berbers get boost from Arab Spring". Fox News. 5. 5. 2012. Pristupljeno 8. 12. 2013.
  4. ^ a b c d Tej K. Bhatia, William C. Ritchie (2006). The Handbook of Bilingualism. John Wiley & Sons. str. 860. ISBN 0631227350. Pristupljeno 16. 7. 2016.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  5. ^ a b name="Berber people"
  6. ^ name="minorityrights.org"
  7. ^ Peter Prengaman: Morocco's Berbers Battle to Keep From Losing Their Culture / Arab minority forces majority to abandon native language, Chronicle Foreign Service, March 16, 2001, on sfgate.com.
  8. ^ a b name="axl.cefan.ulaval.ca"
  9. ^ "Algeria reinstates term limit and recognises Berber language". BBC News.
  10. ^ "Tunisia". The World Factbook.[trajno mrtav link]
  11. ^ Les langues de France : un patrimoine méconnu, une réalité vivante Arhivirano 29. 9. 2014. na Wayback Machine, originally published by CultureComm unication.gouv.fr.
  12. ^ Scholastic Library Publishing (2005). Lands and Peoples: Africa. Grolier. str. 135. ISBN 0717280241. Pristupljeno 17. 8. 2016.; Moors 80% of population of 3,460,000
  13. ^ Joshua Project. "Tuareg, Tamasheq in Mauritania".
  14. ^ "Niger". The World Factbook. Arhivirano s originala, 24. 4. 2020. Pristupljeno 29. 8. 2019.
  15. ^ "Mali". The World Factbook. Arhivirano s originala, 10. 11. 2015. Pristupljeno 29. 8. 2019.
  16. ^ Truong, Nicolas (23. 3. 2016). "Au cœur des réseaux djihadistes européens, le passé douloureux du Rif marocain". Le Monde.fr (jezik: francuski). ISSN 1950-6244. Pristupljeno 16. 11. 2016.
  17. ^ Joshua Project. "Tuareg, Tamasheq in Burkina Faso".
  18. ^ Joshua Project. "Berber, Siwa in Egypt".
  19. ^ Government of Canada, Statistics Canada (8. 2. 2017). "Census Profile, 2016 Census - Canada [Country] and Canada [Country]". www12.statcan.gc.ca.
  20. ^ US Census Bureau. "The Arab Population: 2000" (PDF). Pristupljeno 5. 5. 2013.
  21. ^ "Believers in Christ from a Muslim Background: A Global Census | Duane A Miller Botero - Academia.edu". academia.edu. Pristupljeno 27. 3. 2016.
  22. ^ *(fr) Sadek Lekdja: Christianity in Kabylie, Radio France Internationale, 7 mai 2001 Arhivirano 18. 10. 2017. na Wayback Machine.
  23. ^ Blench, Roger. Archaeology, Language, and the African Past. Rowman: Altamira, 2006 ISBN 9780759104662
  24. ^ Diakonoff, Igor. The Earliest Semitic Society: Linguistic Data. Journal of Semitic Studies, Vol. 43 Iss. 2 (1998).
  25. ^ Shirai, Noriyuki. The Archaeology of the First Farmer-Herders in Egypt: New Insights into the Fayum Epipalaeolithic and Neolithic. Leiden University Press, 2010. ISBN 9789087280796.
  26. ^ Blench R (2006) Archaeology, Language, and the African Past, Rowman Altamira, ISBN 0-7591-0466-2, ISBN 978-0-7591-0466-2, books.google.be/books?id=esFy3Po57A8C
  27. ^ Ehret C, Keita SOY, Newman P (2004) The Origins of Afroasiatic a response to Diamond and Bellwood (2003) in the Letters of SCIENCE 306, no. 5702, p. 1680 doi:10.1126/science.306.5702.1680c
  28. ^ Bender ML (1997), Upside Down Afrasian, Afrikanistische Arbeitspapiere 50, pp. 19–34
  29. ^ Militarev A (2005) Once more about glottochronology and comparative method: the Omotic-Afrasian case, Аспекты компаративистики – 1 (Aspects of comparative linguistics – 1). FS S. Starostin. Orientalia et Classica II (Moscow), p. 339-408. http://starling.rinet.ru/Texts/fleming.pdf Arhivirano 7. 12. 2020. na Wayback Machine