Andersen–Tawilov sindrom

Andersen–Tawilov sindrom
(Kardiodisritamska periodična paraliza osjetljiva na kalij)
(Sindrom dugog QT tipa 7)
Ovo stanje pogađa QT interval (plavo).
Klasifikacija i vanjski resursi

Andersen–Tawilov sindrom, poznat i kao Andersenov sindrom i sindrom dugog QT 7, je rijedak genetički poremećaj koji pogađa nekoliko dijelova tijela. Tri dominantne karakteristike uključuju poremećaje električne funkcije srca koje karakteriše abnormalnost uočena na elektrokardiogramu (dugačak QT interval) i tendencija ka abnormalni srčani ritmovi, fizičke karakteristike uključujući nisko postavljene uši i ala donja vilica i isprekidani periodi mišićne slabosti poznati kao hipokalijemijska periodična paraliza.[1]

Andersen–Tawilov sindrom se nasljeđuje po autosomno dominantnom obrascu. U većini slučajeva, uzrokuje ga mutacija u genu KCNJ2 koji kodira ionski kanal transporta kalija iz srčanih mišićnih ćelija. Aritmije uočene u ovom stanju mogu se liječiti s flekainidom ili beta blokatorima, ali ponekad može biti potreban implantabilni defibrilator. Periodična paraliza može se liječiti inhibitorom karboanhidraze, kao što je acetazolamid. Stanje je vrlo rijetko i procjenjuje se da pogađa jednu osobu na svakih milion. Tri grupe karakteristika koje se vide u ovom stanju prvi put opisao je Ellen Andersen, 1971., a značajan doprinos njegovom razumijevanju dao je Rabi Tawil

Znaci i simptomi

Andersen–Tawilov sindrom klasično sadrži tri skupine karakteristika: abnormalnu električnu funkciju srca, hipokalemijska periodična paraliza i karakteristične fizičke osobine, iako neki od pogođenih neće pokazivati sve aspekte stanja.[2]

Elektrokardiogram sa dvosmjernom komorskom tahikardijom 9-godišnje djevojčice sa Andersen–Tawilovim sindromom

Andersen–Tawilov sindrom utiče na srce. produžavanjem QT intervala, mjere koliko dugo treba srcu da se opusti nakon svakog otkucaja. Ovo, kao i kod drugih oblika sindroma dugog QT-a, može dovesti do abnormalnig srčanih ritmova, kao što je ventrikulska ektopija ili komorska tahikardija, uzrokujući palpitacije. Komorskaa tahikardija viđena ovog sindroma često ima oblik poznat kao dvosmjerna komorna tahikardija. Aritmije uočene u vezi sa tim stanjem mogu uzrokovati iznenadnu srčanu smrt, ali rizik od toga je manji nego kod drugih oblika sindroma dugog QT intervala.[1]

Klinodaktilija – abnormalna savijenost 5. prsta prema prstenjaku

Fizičke abnormalnosti povezane sa Andersen–Tawilovim sindromom obično pogađaju glavu, lice, udove i kičmu. Abnormalnosti glave i lica uključuju neobično malu donju vilicu (mikrognatija), nisko postavljene uši, široko razmaknute oči (hipertelorizam), široko čelo i nosni korijen, visoko zasvođeno ili Rascjep usne i rascjep nepca i duga uska glava (skafocefalija).[3] Abnormalnosti udova i kičme uključuju abnormalnu zakrivljenost prstiju, posebno peti prst (klinodaktilija), srasli prsti na rukama i nogama (snidaktilija), nizak rast i zakrivljene kičme (skolioza).[3]

Treća ključna karakteristika Andersenon–Tawilovog sindroma je povremena slabost mišića. To može trajati od nekoliko sekundi do minuta, ali u nekim slučajevima i danima. Slabost se često javlja onda kada su razine kalija u krvi niže od normalne (hipokalemija), a naziva se hipokaliemijskom periodičnom paralizom. Ta se slabost, međutim, može pojaviti u vremenima kada su razine kalija normalne, što je potaknuto drugim faktorima, uključujući vježbanje, prehladu ili čak menstruaciju.[3]

Uzrok

Andersen–Tawilov sindrom je genetički poremećaj koji je u većini slučajeva uzrokovan mutacijama u genu KCNJ2. Stanje se često nasljeđuje od roditelja kao autosomno dominantno, ali se mogu dogoditi i nove mutacije kod pogođene osobe.[3]

Opisane su dva tipa ovo sindroma, koji se razlikuju po otkrivenoj genetičkoj abnormalnosti. Tip 1, koji čini oko 60% slučajeva, uzrokovan je mutacijama gena KCNJ2.[4] Kod tipa 2, koji čini oko 40% slučajeva, mutacija KCNJ2 nije identificirana. Mutacije u srodnom genu koji kodira sličan kanal kalijevih iona, KCNJ5, identificirane su kod nekih sa tipom 2, ali u mnogim slučajevima nije pronađena genetička mutacija.[1]

Protein kodiran genom KCNJ2 tvori ionski kanal koji transportuje kalijeve ione u mišićne ćelije. Ovaj specifični kanal (kalijski kanal ispravljača prema unutra Kir2.1) nosi struju kalija poznatu kao IK1 koja je odgovorna za postavljanje potencijal memorije u mirovanju mišićnih ćelija i stoga je presudan za održavanje normalnih funkcija skeletnih i srčanog mišića.[3] Negativne mutacije u genu KCNJ2 mijenjaju uobičajenu strukturu i funkciju kalijevih kanala ili sprečavaju njihovu pravilnu inserciju u ćelijsku membranu. Mnoge mutacije sprečavaju molekulu zvanu PIP2 da se veže za kanale i efikasno regulira njihovu aktivnost. Ove promjene remete protok kalijevih iona, što dovodi do periodične paralize i abnormalnih srčanih ritmova. karakterističnih za Andersen–Tawilov sindrom.[4]

Tip OMIM Gen Napomene
Tip 1 OMIM: 170390 KCNJ2 Kodira kalijsku struju ispravljača Kir 2.1 koja nosi struju kalija IK1.[1]
Tip 2 OMIM: 600734 KCNJ5 Poznat i kao GIRK4, kodira G G kalijeve kanale osetljive na unutrašnji protein (K ir 3.4) koji nose kalijevu struju IK(ACh).[1]

Mehanizmi

Andersen–Tawilov sindrom povećava rizik od abnormalnih srčanih ritmova, narušavanjem električnih signala koji se koriste za koordinaciju pojedinih srčanih ćelija. Genetička mutacija remeti ionski kanal odgovoran za protok kalija, smanjujući struju /K1 . Ovo produžava potencijal srčanog djelovanja – karakteristični obrazac promjena napona na ćelijskoj membrani, koji se javljaju sa svakim otkucajem srca i depolarizira akcijski potencijal odmora srca i ćelije skeletnih mišića.[3]

Opuštene ćelije srčanih i skeletnih mišića imaju manje pozitivno nabijenih ionskih zamki na unutrašnjoj strani ćelijske membrane nego na spoljnoj strani, što se naziva polarizacijom njihovih membrana.[5] Glavna ionska struja odgovorna za održavanje ovog polariteta je /K1/, a smanjenje ove struje dovodi do manje polarnosti u mirovanju ili depolariziranog potencijala membrane u mirovanju. Kada se ove ćelije stegnu, pozitivno nabijeni joni poput natrijuma i kalcijuma ulaze u ćeliju kroz jonske kanale, depolarizirajući ili preokrećući ovu polarizaciju. Nakon kontrakcije, ćelija vraća svoju polarnolst (ili repolarizira) dopuštajući pozitivno nabijenim ionima, kao što je kalij da napuste ćeliju, vraćajući membranu u opušteno, polarizirano stanje.[5] Genetička mutacija kod osoba s Andersen–Tawilovim sindromom smanjuje protok kalija, usporavajući brzinu repolarizacije, što se može vidjeti u pojedinačnim ćelijama srčanog mišića, kao duži akcijski potencijal, a na površinskom EKG-u kao produženi QT interval.[3]

Mehanizmi u osnovi ranih postdepolarizacija (EADs) i odgođenih (EADs) odgovornih za aritmije u Andersen–Tawilovom sindromu

Potencijali produženog djelovanja mogu dovesti do aritmija putem nekoliko potencijalnih mehanizama. Česta komorska ektopija i dvosmjerni VT tipski za Andersen–Tawilov sindrom pokreću se pokretačkim otkucajima u obliku postdepolarizacije. Rane dedepolarizacije, koje se javljaju prije nego što se ćelija potpuno repolarizira, nastaju uslijed reaktivacije kalcijevih i natrijevih kanala koji bi se normalno inaktivirali dok ne dođe do sljedećeg srčanog otkucaja.[6] Pod pravim uslovima, reaktivacija ovih struja može prouzrokovati dalju depolarizaciju ćelije, olakšanu natrij-kalcij izmjenjivačem.[6] Rane dedepolarizacije mogu se javiti kao pojedinačni događaji, ali se mogu dogoditi i više puta, šo dovodi do višestrukih brzih aktivacija ćelije.[6] Odložene naknadne depolarizacije, koje nastaju po završetku repolarizacije, nastaju spontanim oslobađanjem kalcija iz unutarćelijske zalihe kalcija u sarkoplazmatskom retikulumu . Ovaj oslobađeni kalcij zatim napušta ćeliju kroz izmjenjivač natrija i kalcija, u zamjenu za natrij, stvarajući neto unutrašnju struju i depolarizirajući ćelijsku membranu.[6] Ako je ta privremena unutrašnja struja dovoljno velika, aktivira se prerano djelovanje potencijala.

Mišićna slabost kod osoba s Andersenovim–Tavilovim sindromom proizlazi iz depolarizacije potencijala odmarajućih membrana, izazvane smanjenjem /K1.[3] Depolarizirani membranski potencijal u mirovanju znači da se natrijevi kanali, koji su odgovorni za pokretanje akcijskih potencijala, ne mogu potpuno oporaviti od inaktivacije, što dovodi do manje podražljivosti membrane i manje snažne kontrakcije mišića.[3]

Mehanizmi koji leže u osnovi koštanih abnormalnosti uočenih kod Andersen-Tawilovog sindroma nisu u potpunosti objašnjeni. Mogućnosti uključuju oštećenje funkcije osteoklasta, ćelija koje regulišu rast kostiju ili poremećaj signalne kaskade koštanog morfogenetskog proteina.[3]

Dijagnoza

Stopalo s djelimičnom sindaktilijom – fuzijom dva prsta

Andersen–Tawilov sindrom se obično dijagnosticira na osnovu simptoma, nalaza na pregledu i rezultata elektrokardiograma.[3] Predloženi su klinički dijagnostički kriteriji koji sugeriraju da se dijagnoza može postaviti ako su zadovoljena dva od sljedeća četiri kriterija: (1) periodična paraliza, (2) komorske aritmije (česti ektopijski otkucaji ili komorska tahikardija), produženi QT interval kada se koriguje za brzinu i/ili istaknuti U talas, (3) najmanje dvije od sljedećih dismorfnih karakteristika: nisko postavljene uši, široko postavljene oči, mala donja vilice, klinaodaktilija petog prsta i sindaktilija i (4) član porodice sa potvrđenim Andersen–Tawilovim sindromom.[3]

Genetičko testiranje može se koristiti za identificiranje specifične mutacije kod pogođene osobe, koja ako se pronađe može pomoći u provjeri članova porodice.[3] Druge prerage koje mogu biti korisne u postavljanju dijagnoze uključuju ambulantno praćenje EKG-a za procjenu aritmija, mjerenje nivoa kalija u krvi na početku i tokom perioda slabosti i mjerenje funkcija štitnjače.

Diferencijalna dijagnoza

Diferencijalna dijagnoza za produženi QT interval uključuje i druge oblike sindroma dugog QT intervala kao što je Romano–Wardov sindrom, kod kojih je pogođena samo električna aktivnost srca bez uključivanja bilo kojih drugih organa; Jervell i Lange–Nielsenov sindrom u kojem se produženi QT interval kombinira s urođenom gluhoćom i Timothyjev sindrom u kojem se produženi QT interval kombinira s abnormalnostima u strukturi srca, uz poremećaj autističnog spektra.[7] Česta komorska ektopija i dvosmjerna komorska tahikardija kod Andersen-Tawil sindroma, mogu se javiti i u bolesti zvanoj kateholaminergična polimorfna komorska tahikardija.

Povremena slabost kod Andersen–Tawilovog sindroma javlja se i kod drugih oblika periodične paralize – hipokalijemijske periodične paralize, hiperkalemijske periodične paralize i paramyotonia congenita.[8]

Liječenje

Kao genetičko stanje, Andersen–Tawilov sindrom se ne može izliječiti. Međutim, mnogi simptomi, poput zamračenja zbog abnormalnih srčanih ritmova ili periodične paralize, mogu se uspješno liječiti pomoću lijekova ili implantabilnih uređaja. Rijetkost stanja znači da se mnogi od ovih tretmana zasnivaju na konsenzusnom mišljenju, jer ima premalo pacijenata koji bi mogli provesti adekvatno potvrđivanje kliničkog ispitivanja.

Opće mjere

Treba izbjegavati lijekove koji dalje produžuju QT interval, kao što su sotalol i amiodaron, jer ovi lijekovi mogu promovirati abnormalne srčane ritmove.[3] Liste lijekova povezanih s produljenjem QT intervalom se mogu naći CredibleMeds-onlajn]].[9] Lijekove koji smanjuju nivo kalija u krvi kao što su diuretici poput furosemida i bendroflumetiazida također treba izbjegavati jer mogu pogoršati tendenciju ka periodičnoj paralizi i aritmijama. Suprotno tome, suplementi koji sadrže kalij, za povećanje nivoa kalija u krvi, mogu biti korisni. Treba obeshrabriti vrlo naporne ili natjecateljske sportove jer mogu povećati rizik od aritmija, iako bi trebalo podržati pažljivo vježbanje.

Aritmije

Označeni RTG grudnog koša sa implantabilnim kardioverterskim defibrilatorom

Kao i kod drugih oblika sindroma dugog QT-a koji predisponiraju one koji su pogođeni opasnim poremećajima srčanog ritma, rizik od aritmija može se smanjiti uzimanjem beta-blokatora, kao što je propranolol koji blokiraju efekte adrenalina na srce. Ostali antiaritmički lijekovi, kao što su flekainid i verapamil, također mogu biti od pomoći.[3] Oni s najvećim rizikom od ponovljenih aritmija, poput onih koji su već pretrpjeli zastoj srca, mogu imati koristi od implantabilnog kardioverterskog defibrilatora – malog uređaja ugrađenog ispod kože, koji može otkriti opasne aritmije i automatski ih liječiti malim električnim udar]om.[3]

Periodična paraliza

Periodična paraliza može se poboljšati uzimanjem inhibitora karboanhidraze s takvim kao što je acetazolamid.[3]

Epidemiologija

Andersen–Tawilov sindrom je vrlo rijedak, a od 2013. godine u medicinskoj je literaturi opisano približno 200 slučajeva.[3] Procjenjuje se da to stanje pogađa jednu osobu na svakih 1,000.000.[3]

Historija

Iako je Klein opis stanja vjerojatno dao 1963.,[3] sindrom nazvan je po Elleni Andersen koji je opisala trijadu simptoma 1971.,[10] Rabi-ju Tawilu koji je značajno učestvovao u objašnjenju ovog stanja, 1994.[11][12]

Reference

  1. ^ a b c d e Veerapandiyan A, Statland JM, Tawil R (2015). "Andersen-Tawil Syndrome". u Adam MP, Ardinger HH, Pagon RA, Wallace SE, Bean LJ, Stephens K, Amemiya A (ured.). GeneReviews. Seattle (WA): University of Washington. PMID 20301441.
  2. ^ Tristani-Firouzi M, Etheridge SP (2013). "Chapter 32 – Andersen-Tawil and Timothy Syndromes". u Gussak I, Antzelevitch C (ured.). Electrical diseases of the heart. Volume 1, Basic foundations and primary electrical diseases (2nd izd.). London: Springer. ISBN 978-1-4471-4881-4. OCLC 841465583.
  3. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t Nguyen HL, Pieper GH, Wilders R (decembar 2013). "Andersen-Tawil syndrome: clinical and molecular aspects". International Journal of Cardiology. 170 (1): 1–16. doi:10.1016/j.ijcard.2013.10.010. PMID 24383070.
  4. ^ a b Donaldson MR, Yoon G, Fu YH, Ptacek LJ (2004). "Andersen-Tawil syndrome: a model of clinical variability, pleiotropy, and genetic heterogeneity". Annals of Medicine. 36 (Suppl 1): 92–7. doi:10.1080/17431380410032490. PMID 15176430. S2CID 7362563.
  5. ^ a b Santana, Luis F.; Cheng, Edward P.; Lederer, W. Jonathan (decembar 2010). "How does the shape of the cardiac action potential control calcium signaling and contraction in the heart?". Journal of Molecular and Cellular Cardiology. 49 (6): 901–903. doi:10.1016/j.yjmcc.2010.09.005. ISSN 1095-8584. PMC 3623268. PMID 20850450.
  6. ^ a b c d Wit, Andrew L. (19. 6. 2018). "Afterdepolarizations and triggered activity as a mechanism for clinical arrhythmias". Pacing and Clinical Electrophysiology. 41 (8): 883–896. doi:10.1111/pace.13419. ISSN 1540-8159. PMID 29920724. S2CID 49310809.
  7. ^ Priori SG, Blomström-Lundqvist C, Mazzanti A, Blom N, Borggrefe M, Camm J, et al. (novembar 2015). "2015 ESC Guidelines for the management of patients with ventricular arrhythmias and the prevention of sudden cardiac death: The Task Force for the Management of Patients with Ventricular Arrhythmias and the Prevention of Sudden Cardiac Death of the European Society of Cardiology (ESC)Endorsed by: Association for European Paediatric and Congenital Cardiology (AEPC)". Europace. 17 (11): 1601–87. doi:10.1093/europace/euv319. PMID 26318695.
  8. ^ Statland JM, Fontaine B, Hanna MG, Johnson NE, Kissel JT, Sansone VA, et al. (april 2018). "Review of the Diagnosis and Treatment of Periodic Paralysis". Muscle & Nerve. 57 (4): 522–530. doi:10.1002/mus.26009. PMC 5867231. PMID 29125635.
  9. ^ Woosley, Raymond L.; Black, Kristin; Heise, C. William; Romero, Klaus (februar 2018). "CredibleMeds.org: What does it offer?" (PDF). Trends in Cardiovascular Medicine. 28 (2): 94–99. doi:10.1016/j.tcm.2017.07.010. hdl:10150/627826. ISSN 1873-2615. PMID 28801207.
  10. ^ Andersen ED, Krasilnikoff PA, Overvad H (septembar 1971). "Intermittent muscular weakness, extrasystoles, and multiple developmental anomalies. A new syndrome?". Acta Paediatrica Scandinavica. 60 (5): 559–64. doi:10.1111/j.1651-2227.1971.tb06990.x. PMID 4106724. S2CID 12236896.
  11. ^ Tawil R, Ptacek LJ, Pavlakis SG, DeVivo DC, Penn AS, Ozdemir C, Griggs RC (mart 1994). "Andersen's syndrome: potassium-sensitive periodic paralysis, ventricular ectopy, and dysmorphic features". Annals of Neurology. 35 (3): 326–30. doi:10.1002/ana.410350313. PMID 8080508. S2CID 22070260.
  12. ^ "Andersen's syndrome (Ellen Damgaard Andersen)". www.whonamedit.com. Pristupljeno 16. 9. 2019.

Vanjski linkovi

Šablon:Bolesti srca