PROFILPELAJAR.COM

Živko Budimir
11. predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine
	Inkumbent
	Mandat; 17. ožujka 2011.
Zamjenik	Mirsad Kebo
Premijer(i)	Nermin Nikšić
Prethodnik	Borjana Krišto
Nasljednik	Marinko Čavara
Rođenje	20. studenog 1962.;
Politička stranka	Stranka pravde i povjerenja (od 2013.) Hrvatska stranka prava BiH (2006. - 2013.) Savez komunista Jugoslavije (1979. - 1984.)
Supružnik	Darija Budimir
Zanimanje	Političar

Živko Budimir (20. studenog 1962.), hrvatski bosanskohercegovački političar i predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. U vrijeme njegova mandata Federacija BiH doživjela je veliku političku krizu opisanu kao najveću političku krizu u Bosni i Hercegovini od Daytonskog sporazuma. Oporbene političke stranke optužuju ga za nelegitimnost, u prvom redu Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine.

Predsjednikom je postao nakon političke krize koja je trajala između listopada 2010. i ožujka 2011. Krizu je izazvala nemogućnost sastavljanja vlade, a okončana je stvaranjem "Platforme", koalicije između Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, Stranke demokratske akcije, Hrvatske stranke prava Bosne i Hercegovine te Narodne stranke - Radom za boljitak. Budimir je u Federalnom parlamentu imenovam predsjednikom Federacije BiH u ožujku 2011.

U veljači 2012. Budimir ulazi u sukob s federalnim ministrom branitelja, Zukanom Helezom. Sukob je izbio zbog Zakona o reviziji koji je izazvao krizu vlasti. Zakon o reviziji bio je okarakteriziran kao revizionistički, a s njim se ciljalo da se obesprave veterani Hrvatskog vijeća obrane, a u prvom redu zatvorenici logora Armije BiH. U prosincu 2012. Zakon o reviziji je proglašen neustavnim od strane Ustavnog suda FBiH na osnovi Budimirove tužbe.

U vrijeme njegovog mandata dolazi do nove političke krize koju su izazvali članovi vlade iz SDP-a i SDA glede raspodjele dužnosti u državnim poduzećima. Kriza se s vremenom produbila te dovela do formiranja nove parlamentarne većine koju čine SDPBiH, Stranka za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Hrvatska demokratska zajednica 1990. Ova politička kriza opisana je kao najveća politička kriza od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Nova parlamentarna većina zahtjeva smjenu ministara iz SDA, HSPBiH-a i NSRzB-a, te ujedno i Budimirovu ostavku.

26. aprila 2013., SIPA je uhapsila Budimira, sa većim brojem drugih osoba, uz optužbu za korupciju.^[1]

Mladost

Živko Budimir rođen je u Viru kod Posušja. Pohađao je zrakoplovno-tehničku vojnu školu u Rajlovcu kod Sarajeva gdje je diplomirao 1981. Nakon toga pohađao je Vojno učilište Hrvatskih oružanih snaga "Ban Josip Jelačić", gdje je diplomirao 2000.^[2]

Članom Saveza komunista Jugoslavije postao je 1979., a SKJ napušta 1984. kao pripadnik Jugoslavenske narodne armije.^[2] JNA je napustio zbog neslaganja s politikom u vojsci.

Vojna karijera

Početkom Domovinskog rata Budimir se pridružio Hrvatskoj vojsci u Slavoniji.^[3] U početku je bio pripadnik Civilne zaštite, no kasnije je premješten u 5. brigadu HV-a gdje je radio u logistici. Godine 1992. njegova je jedinica bila u Orašju gdje je imenovan zamjenikom zapovjednika bojne zadužene za promidžbu. Sljedeće godine, 1993., postao je pripadnik Hrvatskog vijeća obrane. Isprva je služio kao savjetnik za logistiku, kada je upoznao i Slobodana Praljka. Zatim je Budimir uskoro premješten u zapovjedno središte tomislavgradskog zbornog područja. U prosincu 1993. zamijenio je Praljka kao zapovjednik zbornog područja Prozor.^[4] Nakon toga, Budimir obnaša razne dužnosti: bio je zapovjednik vrhovnog stožera Vojske Federacije Bosne i Hercegovine od travnja 1994. do srpnja 1995., zapovjednik vrhovnog stožera HVO-a od studenoga 1995. do rujna 1997., a zatim i zamjenik zapovjednika. Nedugo zatim postao je zapovjednik zajedničkog vrhovnog stožera Vojske Federacije Bosne i Hercegovine od rujna 1997. do siječnja 1999. Godine 1997. preselio se u Mostar, a u mirovinu otišao 2001. kao general pukovnik Vojske Federacije BiH i general bojnik Hrvatske vojske. Nakon umirovljenja bavi se šprtom i sudjeluje u osnivanju rukometnog kluba "Mostar".^[2]

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine

2011.

Budimirova politička karijera ponovno je započela 2006. kada se učlanio u Hrvatsku stranku prava Bosne i Hercegovine, a 2008. izabran je za gradskog vijećnika grada Mostara.

Nakon općih izbora u Bosni i Hercegovini održanih u listopadu 2010., političke stranke nisu bile u mogućnosti sastaviti vladu, što je dovelo Federaciju BiH u političku krizu. Socijaldemokratska partija, Stranka demokratske akcije, Hrvatska stranka prava i Narodna stranka - Radom za boljitak formirali su koaliciju i nazvali je Platforma. Budimir je predsjednikom Federacije Bosne i Hercegovine postao nakon što su odluku potvrdila oba doma Parlamenta Federacije BiH 17. ožujka 2011.^[2]

Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine je 24. ožujka poništio odluku Doma naroda o imenovanju Budimira za predsjednika Federacije BiH i dvojice potpredsjednika, s obzirom da odluka nije sprovedena u skladu s izbornim zakonom.^[5] Međutim, Budimir je rekao kako ne priznaje odluku SIP-a te da će odstupiti jedino ako Ustavni sud Federacije BiH odluči da je njegovo imenovanje neustavno.^[6]

Sukob sa Zukanom Helezom

U veljači 2012. Budimir je ušao u sukob s ministrom branitelja Zukanom Helezom zbog Zakona o reviziji prava branitelja, kada je optužio Heleza za povijesni revizionizam i nemar za braniteljsku populaciju. Helez je naime tvrdio da Armija Republike Bosne i Hercegovine nije imala zarobljeničke logore na svom području, pa je ukinuo status logoraša zatvorenima.^[7] To je uznemirilo veterane iz HVO-a koji su bili zatvoreni u tim logorima.^[8] Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata zahtjevala je Helezovu ostavku i optužila ga za skrivanje zločina.^[9] Budimir je nakon toga podnio zahtjev za razmatranje ustavnosti Zakona o reviziji pred Ustavni sud Federacije BiH.^[10] Dana 11. travnja 2012., Budimir je raspustio tim za reviziju. To je napravio je jer je proces revizije tekao nezakonito i zato jer nije bilo nadzora od strane pripadnika HVO-a.^[11] Međutim, 23. svibnja, Federalna vlada je odlučila nastaviti s revizijom. Lokalni ogranci HSP-a BiH tražili su od stranačkog predsjedništva da podrži Budimira, međutim, oba HSP-ova minisra u vladi, Ante Krajina i Vjekoslav Čamber, podržali su Zakon o reviziji.^[12]

Tijekom krize nastale zbog Zakona o reviziji, Helez je aktivnost uvelike usredotočio na HVO, stavljajući tako hrvatske branitelje u težak položaj, a Budimira je optužio da je "lažni general". Međutim, 18. prosinca 2012. Ustavni sud Federacije BiH donio je odluku kojom je Zakon o reviziji proglašen neustavnim. Ovakva odluka Ustavnog suda je Heleza i predsjednika Federalne vlade Nermina Nikšića dovela u nezgodan položaj, jer je Helez bio osramoćen zbog subjektivnosti.^[13]

Budimir je na tiskovnoj konferenciji 7. ožujka 2013. obznanio kako odlazi iz HSP-a BiH zbog manjkavosti podrške njegove stranke u vrijeme sukoba s ministrom branitelja Zukanom Helezom. Također je najavio osnivanje nove političke stranke s "radnim" nazivom "Stranka pravde i pouzdanja".^[14]