Zenit je bio avangardni dadaistički umjetnički časopis koji je izlazio jednom mjesečno u Zagrebu, od februara 1921. do maja 1924.[1], a nakon toga u Beogradu do decembra 1926. godine[2]. Inicijator, urednik i izdavač bio je Ljubomir Micić[2] koji je vrlo brzo uspio privući velik broj domaćih i inozemnih suradnika i čitaoca.
Historija i karakteristike časopisa Zenit
Ubrzo nakon rađanja dadaizma Tristana Tzare u Švicarskoj 1916. i u Zagrebu se osniva sličan pokret Zenitizam (februar 1921.) na inicijativu tri autora Ljubomira Micića, Ivana Golla i Boška Tokina, koji su živjeli u tri različita grada (Zagreb, Pariz, Beograd).[1] Ukupno je izašlo 43 broja časopisa, od kojih su neki brojevi bili osobito zapaženi u propagiranju internacionalnih avangardih pravaca u tadašnjoj Jugoslaviji (ekspresionizam, futurizam, konstruktivizam, dadaizam),[3] a svojim oblikovanjem i sadržajem bili su ravni sličnim srednjoevropskim umjetničkim ostvarenjima. Časopisi su bili oblikovani kao cjelovito umjetničko djelo, kao simbioza pjesništva i likovne umjetnosti, što je tada bila jako en vogue. Redakcija se praktički morala preseliti u Beograd jer je časopis nakon par cenzuriranja, ali ipak redovnog izlaženja - 1924. nakon polemike koja se razvila o njemu i njegovu uredniku, došao do toga da mu je daljnje izlaženje u Zagrebu bilo nemoguće.
Nakon prelaska u Beograd, - nisu prestale muke izdavača, -časopis je izlazio, ali neredovito, na kraju je trajno zabranjen 1926 zbog komunističke propagande.
Najveći doprinos časopisa Zenit jugoslavenskoj kulturnoj sceni je otvaranje prema radikalnijim oblicima umjetničke prakse i drukčijem razumijevanju umjetnosti. Zenit je bio slavan kao propagator balkanskog barbarogenija - to je bio na neki način odgovor na slične teze tadašnjih avangardnih umjetničkih pokreta - koji su se svi pozivali na snagu spontanosti, podsvjesti, snova - nasuprot akademslkog racionalizma.
Ostavština časopisa Zenit
Pred rat i nakon Drugog svjetskog rata, - časopis Zenit pao je u potpuni zaborav. Šesdesetih godina oživljeno je sjećanje na njega, velikom retrospektivnom izložbom u Galeriji studentskog centra u Zagrebu.
No devedesetih je njegovo djelovanje ponovno palo u zaborav, - dapače čak je toliko minorizirano i popljuvavano (Branimir Donat) - da se za jedinu njegovu vrijednost - uzimalo grafičko oblikovanje, koje je pripisivano vrsnim zagrebačkim štamparima a ne Ljubomiru Miciću. Nakon 2000 oživljeno je sjećanje na Zenit, koji se pojavio na retrospektivnoj izložbi Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti u Klovićevim dvorima 2007[4].
Sličnu sudbinu časopis je doživio i u Beogradu, do 1960-ih se šutjelo, onda je ušao u fundus Muzeja moderne umetnosti, ali je nakon toga ponovno zaboravljen, kao nešto efemerno.
- Privatni izdavač iz Zagreba Ranko Horetzky, izdao je reprint svih izdanja časopisa[3], a Narodna biblioteka Srbije iz Beograda fototipsko izdanje.[2]
Povezano
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Reprint časopisa Zenit, Svetokret, Dada tank, Dada Jok, Dada Jazz, na portalu horetzky net (pristupljeno 14.01. 2011.[mrtav link]
- ↑ 2,0 2,1 2,2 „Fototipsko izdanje Zenita, Narodna biblioteka Srbije (pristupljeno 14.01. 2011.”. Arhivirano iz originala na datum 2009-11-27. Pristupljeno 2011-01-14.
- ↑ 3,0 3,1 Objavljen reprint časopisa Zenit, na portalu DNEVNIKULTURNI.INFO (pristupljeno 14.01. 2011.[mrtav link]
- ↑ Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti, izložba, do 6.5. - Kultura - H-Alter (pristupljeno 14.01. 2011.[mrtav link]
Vanjske veze
