Martje Grohmann (1967–87) Christine Maria Ebenberger (1987–94) Lena Herzog (1999)
Opus
Djelatni period
1962.-danas
Werner Herzog Stipetić (München, Njemačka; 5.9. 1942., -) njemački je filmski redatelj i scenarist, poznat po iznimno hrabrom, gotovo gerilskom načinu snimanja filmova i rješenjima kako da ih ostvari uz teške uvjete. Otac mu je bio Nijemac, a majka Hrvatica. Smatra se jednim od najznačajnijih pripadnika novog njemačkog filma, pokreta kojemu pripadaju i Rainer Werner Fassbinder, Margarethe von Trotta, Volker Schlöndorff, Werner Schröter i Wim Wenders. U njegovim filmovima se često javlja tema o individualcu koji ima viziju ili nemogući san, a koji to ne uspijeva ostvariti u svijetu koji ga sruši. Filmski leksikon navodi da Herzog "tematizira iznimne i izdvojene osobe (često "vizionare", katkad marginalce) te pojave, koje sup(r)otstavlja mediokritetsko-rigidnoj društvenoj sredini odnosno moćnoj, nedokučivoj prirodi. Ljudska egzistencija presudno je obilježena bezizlaznošću i beznađem, povijest se susreće s mitom, groteska s poetičnošću, jedna kultura s drugom, a filmska struktura usmjerena je prema kreiranju distancirano-meditativna ugođaja pri čemu se narativno-dramaturška dimenzija djela često izrazito zanemaruje."[1]
Najpoznatiji je po filmskoj suradnji sa ekscentričnim glumcem Klausom Kinskijem, sa kojim nitko nije htio raditi više od jednom, a Herzog je s njim snimio čak pet filmova - Aguirre, gnjev Božji, Woyzeck, Fitzcarraldo, Cobra Verde i Nosferatu. Usprkos tome što su njihove nesuglasice i Kinskijevi izljevi bijesa dosegli legendarne razmjere, surađivali su od 1972. do 1988. Roger Ebert je njegov film Aguirre, gnjev Božji uključio ne samo u svoj popis "Velikih filmova",[2] već ga je 2002. i 2012. uključio u popis 10 najdražih filmova pri anketi za časopis Sight & Sound.[3]
