Fitzcarraldo je zapadnonjemački pustolovni dramski film iz 1982. koji je režirao i napisao Werner Herzog - to je njegova četvrta suradnja sa ekscentričnim glumcem Klausom Kinskijem. Ostale uloge tumače Claudia Cardinale i José Lewgoy. Film govori o ambicioznom pothvatu junaka Fitzcarralda koji je u Amazonskoj prašumi odlučio sagraditi operu. Priča se labavo zasniva na događajima koji su se zbili peruanskom tajkunu gume Carlosu Fitzcarraldu.
Herzog je doživio razne probleme tijekom produkcije: isprva su glavne uloge trebali igrati Jason Robards i Mick Jagger, ali se Robards razbolio tijekom snimanja a Jagger je imao drugih obveza te se nije mogao vratiti na snimanje, čime je Herzog krenuo snimati film ispočetka, ovog puta sa Kinskijem. Parobrod težak 340 tone je pomaknut preko planine u prašumi bez upotrebe specijalnih efekata.[1] Nakon završetka snimanja, Fitzcarraldo je doživio hvalospjeve kritike te je nominiran za nekoliko nagrada. Nevolje tijekom snimanja filma predstavljene su u dokumentarnom filmu Burden of Dreams iz 1982.
Radnja
Peru, oko 1900. godine. Irac Brian Sweeney Fitzgerald, zvan Fitzcarraldo, i njegova supruga Molly prelaze put dug 1.200 milja kako bi vidjeli operu u kojoj glumi Enrico Caruso. Fitzcarraldo planira izgraditi operu za njega usred Amazonske prašume pa skuplja novac kod nekog lokalnog tajkuna. Kupuje parobrod, unajmljuje ekipu i počinje ploviti po Amazoni kako bi ostvario svoj naum. No Indijanci sa svojim bubnjevima prestraše njegovu ekipu koja pobjegne, pa on ostane sam sa kuharom, kapetanom i tehničarom. Ubrzo nagovori Indijance da rade za njega glumeći da je izaslanik Boga. S njima uspije prevesti brod preko brda do druge rijeke, gdje otvara operu.
Glavne uloge
Klaus Kinski - Brian Sweeney Fitzgerald (Fitzcarraldo)
"Priznajem, film ima umjetničkih zasluga. Herzog stvara par vizualno fascinantnih trenutaka u ovom putu kroz prašumu. On tiho gradi napetost kada Fitzccaraldo i njegova ekipa bivaju progutani od prašume i proganjani od zastrašujućih zvukova bubanja nevidljivog plemena...Herzog je govorio da ga je nešto "gotovo religiozno" natjeralo da nastavi sa teškim uvjetima snimanja ovog filma. Na žalost, taj isti osjećaj ga nije vodio da postavi duboka metafizička pitanja o prirodi čovjekovog odnosa sa drugim čovjekom".[2]
S druge strane Jay Antani je hvalio film:
"Nevjerojatno, hipnotično pričanje priče u Fitzcarraldu otkriva njegovog redatelja u vrhunskoj formi".
Roger Ebert je filmu dao četiri od četiri zvijezdice:
"Filmovi poput ovog postoje na nekom paralelnom svijetu u odnosu na obične filmove. Postoji dojam da Fitzcarraldo nije potpuno uspješan - predugačak je, mogli bismo reći, ili previše meandrira - ali je ipak film koji ja ne bi propustio nizašto na svijetu...Fitzcarraldo nije savršen film, te se nikada ne spoji u jedinstvenu izjavu. On meandrira, spor je i povremeno nema oblik. Možda je koncept bio prevelik za Herzoga da ga uobliči. Film se ne približuje savršenstvu kao što je to učinio Aguirre. No kao dokument o misiji i snu, i kao rekord čovjekove ludosti i naivnog, vizionarskog junaštva, nikada nije postojao jedan takav film poput njega".[3]
Izvori
↑Brian Eggert (25.8. 2010), Fitzcarraldo, deepfocusreview.com, arhivirano iz originala na datum 2015-03-17, pristupljeno 2015-03-13
