Vojvoda Gong od Caoa (? – 618. pne.) (kineski: 曹共公; pinyin: Cáo Gòng Gōng) bio je sedamnaesti vladar Države Cao, jednog od vazala kineske dinastije Zhou u periodu Proljeća i Jeseni (770 – 475. pne.). Rodio se pod imenom Jī Xiāng (姬襄) i bio sin vojvode Zhaoa od Cao.
Godine 637. pne., kada se Chóng’ěr, sin vojvoda Xian od Jina nalazio u egzilu, vojvoda Gòng je čuo kako Chóng’ěr ima spojena rebra, te je to htio vidjeti. Chóng’ěr je uhvatio Vojvodu Gònga kako ga špijunira dok se kupao i poslije Vojvodu opisao kao čovjeka “nevjerojatne nepristojnosti”[1].
Kada je Chóng’ěr postao vojvoda Wen od Jina i jedan od Pet hegemona, godine 632. pne. je iskoristio taj incident kao izgovor da pokrene vojni pohod i okupira Državu Cao. Vojvoda Gòng je bio zarobljen, ali je kasnije pušten.
Nakon što je vojvoda Gòng od Cáoa umro godine 618. pne., naslijedio ga je sin vojvoda Wén od Cáoa.
Izvori