Točka sa zarezom, tačka sa zarezom ili točka zarez ( ; ) razgodak je koji ima vrijednost između točke i zareza. Koristi se na mjestima gdje bi točka prejako odijelila rečenične ili značenjske dijelove, a gdje bi zarez to preslabo učinio. Uglavnom se korištenje ovog interpunkcijskog znaka prepušta piščevu jezičnom osjećaju.

Ovaj je znak nastao spajanjem točke i zareza u jedan zajednički znak. Smatra se da ga je u tisku prvi uporabio Aldo Manuzio, venecijanski pionir tiska i inovator. Sam je znak ; u crkvenoslavenskom i novogrčkom označavao pitanje i zamjenjivao upitnik.

Koristi se u nabrajanju istovrsnih dijelova da bi se odijelile jasne cjeline:

Sreća, zdravlje, radost;
Tuga, bolest, gadost;
Smrt, moja Golgota;
Ljubav, moja divota.

U poeziji i prozi često se koristi da bi se odijelile misli, slike i cjeline:

• Antun Gustav Matoš, „Jesenje veče”

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.

• Ivana Brlić-Mažuranić, „Priče iz davnine”

No crni čovjek nije došao ni te, ni druge, ni treće noći; nije došao nikada.

Kad se dijelovi koji se nabrajaju pišu jedan ispod drugoga, pišu se bez zareza; no, ako sadržavaju rečenice koje počinju malim početnim slovom, mogu se odvajati i točkom sa zarezom:

• Narječja hrvatskog jezika jesu:

štokavsko narječje, dobilo ime po upitnoj zamjenici "što";

kajkavsko narječje, dobilo je ime po upitnoj zajenici "kaj";

čakavsko narječje, dobilo je ime po upitnoj zamjenici "ča".

Točka sa zarezom u raznim se programskim jezicima koristi se za odjeljivanje naredbenih redaka.

#include <stdio.h>

int main(void)
{
        puts("Ovo je primjer u programskome jeziku C");
        return 0;
}

Kurzivan tekst

• Točka-zarez - uporaba Arhivirano 2006-04-30 na Wayback Machine-u