Izostavnik ili apostrof ( ’ ili ' - grč. απόστροφος, apóstrophos = okretanje; od apostrephein = okrenuti se, izbjećije ;) znak interpunkcije kojim se označava izostavljeno slovo ili skup slova, uglavnom u književnoumjetničkim djelima. Oblikom je jednak jednostrukom navodniku.
Upotreba u jeziku
Izostavnikom se često služe pjesnici da bi održali metriku:
Bio jednom postolar,
Pošten čovjek al’ već star:
Mnogo djece mnogo treba,
A u kući nema hljeba;
A djeca sve viču "kruha!"
Otkud kruha? Nužda ‘e gluha.
"Dobro veče, stari goso!
Već je hora, pusti pos’o;
Brže-bolje ‘ajdmo sada!
Puna mjera, sedam ljeta,
Put mojega treba svijeta."
A majstoru naopako!
"Čekaj dokle večeramo;
Tko će gladan sad u pak’o?