Tihomir Blaškić (Kiseljak, 2. studenog 1960.), bosanskohercegovački vojni oficir hrvatskog porijekla, bivši časnik Jugoslovenske narodne armije i general Hrvatskog vijeća obrane koji je služio tijekom Rata u Bosni i Hercegovini i Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je pravomoćno na 9 godina zatvora zbog ratnih zločina u Lašvanskoj dolini tijekom Bošnjačkog-hrvatskog sukoba.[1]
Životopis
Završio je 1983. god. Vojnu akademiju u Beogradu.
Bio je kapetan (satnik) u JNA. Pri početku rata u BiH prešao je na stranu HVO-a, a 13. 12. 1992. postavljen je za zapovjednika HVO-a u Operativnoj zoni Srednja Bosna. Imao je čin pukovnika.
Od kolovoza 1993. dodijeljen mu je čin generala i nalazi se na položaju načelnika Stožera HVO-a u Mostaru. Krajem 1994. zapovjeda snagama HVO-a u operaciji Cincar kojom je Kupres preuzeo od snaga Republike Srpske.
Suđenje u Haagu
Tihomir Blaškić bio je optužen pred MKSJ-om 1995. na osnovu individualne kaznene odgovornosti i po zapovjednoj odgovornosti za zločine koje su pripadnici HVO-a počinili od svibnja 1992. do siječnja 1994. nad Bošnjacima.[2]
Blaškić se dobrovoljno predao 1. 4. 1996. godine, a 2000. je osuđen na 45 godina zatvora.[1] Po završetku drugostupanjskog (žalbenog) postupka 2004. izrečena mu je konačna kazna od devet godina zatvora (Žalbeno vijeće je odbacilo 16 od 19 točaka optužnice[1]), a on je sam oslobođen 2. 8. 2004. jer je već izdržao više od 90% kazne u pritvoru. Pravomoćno je osuđen za nečovječno postupanje i okrutno postupanje jer je "od siječnja 1993. do travnja 1993., zajedno s pripadnicima HVO-a, planirao, poticao, naređivao ili na druge načine pomagao i podržavao planiranje, pripremanje ili sam čin korištenja civila Bošnjaka kao živih štitova s ciljem sprečavanja Armije BiH da puca po položajima HVO-a ili s ciljem prisiljavanja bosanskih boraca da se predaju" te zbog toga jer je "izvrgnuo Bošnjake zatočene u pritvorskim objektima HVO-a premlaćivanju, fizičkom i psihološkom zlostavljanju, zastrašivanju, nečovječnom postupanju, uključujući njihovo zatvaranje u pretijesne i pretrpane prostorije te uskraćivanje dovoljne količine hrane i vode. Zatočenici su također prisiljavani na kopanje rovova u općinama Kiseljak, Vitez i Busovača".[3]
Jedan od faktora koji je najviše utjecao na drastično smanjenje kazne je oslobađanje Blaškića od odgovornosti za masakr u Ahmićima. Vijeće je zaključilo da on nije planirao, niti naredio ubijanje bošnjačkih civila u tom selu, da nije imao djelotvornu kontrolu nad jedinicama Jokeri i Vojnom policijom, koje su provele taj napad, te da je nakon zločina naredio istragu. Stoga je Blaškić oslobođen individualne i zapovjedne odgovornosti za taj zločin. Greške su ispravljene zahvaljujući novim dokazima koji nisu bili dostupni sudu tokom sudjenja Blaškiću, zbog "zakašnjelog otvaranja arhiva Republike Hrvatske, tek nakon smrti predsjednika Tudjmana."[4]
Izvori
Vanjske veze
