Bio je filozof koji je tvorac teorije društvenog ugovora. Njegovo najpoznatije djelo je "Levijatan" (Leviathan). U tom djelu on iznosi doktrinu modernih prirodnih prava. On je tvrdio da je prirodno stanje "rat svih protiv svih" i koristio je izreku "čovjek je čovjeku vuk".
Hobbes ostaje stalno bitan, njegova strogo minimalna metafizika (materijalizam) i etika (vrsta egoizma), i njegova netrepeljivost prema teoriji koje se ne suočava neposredno s osnovnim istinama, čine ga stalnim uzorom za skeptične i pragmatične filozofe.
Postanak države
U svom je dugom životnom vijeku Hobbes bio svjedokom svih onih burnih povijesnih događaja koji su potresali Englesku sredinom 17. stoljeća. Upravo zato u središtu njegova interesa i jesu problemi čovjeka i društva. Nasuprot srednjovjekovnimteološkim shvaćanjima Hobbes daje objašnjenje koje proizlazi od čovjekove nagonske, ali i razumne prirode. Država nije božanska tvorevina, nego rezultat društvenog ugovora. Tezom o nepovredivosti apsolutne vlasti suverena Hobbes izražava interese i potrebe onog dijela engleske buržoazije koji u tom razdoblju povijesti treba jaku državnu vlast.
Svojim tjelesnim i duhovnim sposobnostima ljudi su približno jednaki, te nitko ne može računati na kakvu trajnu prednost. Stoga ako u prirodnom stanju dva čovjeka žele istu stvar, oni se u svom nagonu za samoodržanjem nužno sukobljavaju. Iz straha svatko onda nastoji preduhitriti druge i ima prirodno pravo na to. Dok nema zajedničke vlasti i zakona, ljudi se nalaze u ratu svaki protiv svakoga. Posljedica toga jest nedostatak svake poduzetnosti i radinosti, te je život bijedan, surov, kratak. Strah od smrti čini ljude sklonima miru i spremnima da se odreknu svog prirodnog prava na sve, uz uvjet da to isto učine i drugi i da svoju vlast prenesu na pojedinca ili skupinu ljudi. Društvenim ugovorom svladavaju tako ljudi nedostatke prirodnog stanja.
Država je mnoštvo razumom ujedinjeno u jednu ličnost.
Racionalna spoznaja
Početno empirističko gledište Hobbes je, u skladu s matematičkim duhom znanosti onog vremena, racionalistički dopunio. Filozofiju je zato odredio kao racionalnu spoznaju posljedica i uzroka - i obrnuto: uzroka i posljedica. Racionalna mu spoznaja znači računanje: zbrajanje i oduzimanje. Predmet filozofije je svako tijelo, država i čovjek.
.jpg)
