Tauridska gubernija(ruski: Таврическая губернiя) bila je jedna od gubernija Ruskog Carstva koja je egzistirala od 1802. do 1817.
Geografske karakteristike
Gubernija se prostirala po poluotoku Krim i dijelu Ukrajine južno od rijeke Dnjepar kraju poznatom kao Sjeverna Tavrija.
Površina gubernije iznosila je 56 596 km², na kojoj je živjelo 1 921 000 stanovnika, ona je bila administrativno podjeljena na 8 oblasti; Simferopoljsku, Berdjansku, Dnjeprovsku, Jevpatorijsku, Melitopoljsku, Perekopsku, Fedosijsku i Jaltinsku. [1]
Prema popisu stanovništva iz 1897. godine, u Tauridskoj guberniji živjelo je 1 447 790 stanovnika, od tog je njih 611 121 je govorilo maloruski (Малорусский) današnji ukrajinski, njih 404 463 ruski, 196 854 tatarski, 78 305 njemački i 41 260 bugarski, uz puno manje govornika ostalih jezika. [2]
Po tom istom popisu, u guberniji je bilo 73,88% pravoslavnih kršćana i 13,18% muslimana.
Historija
Tauridska gubernija službeno je osnovana 8. oktobra 1802., dekretom cara Aleksandra I.[1] kojim je dotadašnja Novorosijska gubernija (Ukrajina) podjeljena na 3 nove; Jekaterinoslavsku, Nikolajevsku i Tauridsku. Pa su već 8. maja 1803. svečano otvorene institucije državne uprave u Simferopolju.[1]
Gubernija je dobila ime po starogrčkom imenu za Krim Taurida.
Nakon izbijanja Oktobarske revolucije 1917. godine, teritorij gubernije je podeljen između Krimske Narodne Republike na jugu i Jekaterinoslavske gubernije na sjeveru.
Izvori
Vanjske veze
