Taksiperzijski: تاکسی) je iranskiigrano-dokumentarni film snimljen u režiji Džafara Panahija i premijerno prikazan početkom 2015. godine. U njemu se Panahi pojavljuje kao protagonist, odnosno tumači samog sebe kako vozi taksi po ulicama Teherana, pri čemu se susreće sa mušterijama različitih spolova, godišta i političkih uvjerenja. U filmu se raspravlja o nizu aktualnih političkih tema u Iranu kao što je primjena smrtne kazne, ljudska prava i cenzuru, odnosno stav iranskih vlasti prema kinematografiji. Glumci u filmu su naturščici, sa izuzetkom samog Panahija, njegove nećake Hane Saeidi i advokatknije i aktivistkinje Nasrin Sotoudeh koja također tumači samu sebe.
Taksi je sniman u izuzetno teškim okolnostima, s obzirom da su Panahiju iranske vlasti izrekle mjeru 20-godišnje zabrane snimanja filmova. Panahi je tu zabranu ignorirao, slično kao u dva prethodna filma - Ovo nije film i Zatvorena zavjesa - te film snimao potajno. Hana Saeidi je kopiju filma prokrijumčarila iz Irana, te je premijerno prikazan na Berlinskom filmskom festivalu gdje je osvojio Zlatni medvjed.
