Schanberg je rođen 1934. godine u Clintonu, MA, kao sin Frede (née Feinberg) i Louisa Schanberga; njegov otac je bio židovskog porijekla i bio je vlasnik trgovine.[2][3] Nakon završene srednje škole, upisao se na Harvard,[4] ali je nakon započetog studija prava otišao u Texas na odsluženje vojnog roka.[5]
Međunarodni izvjestitelj
Sam Waterston, koji tumači Schanberga u filmu, Dith Pran i Sydney Schanberg ispred zgrade New York Timesa. Fotografija je snimljena u sklopu promicije filma The Killing Fields, na čijoj su realizaciji Schanberg i Dith aktivno sudjelovali.
Poseban fokus njegovog rada iz ovog perioda bila je Kambodža. Nakon što je godinama pisao o borbama, sredinom 70-ih godina se fokusirao na odlazak Amerikanaca iz zemlje te predstojeću promjenu režima, napisavši o Kambodžanima jednom prilikom kako je "teško zamisliti kako bi njihovi životi mogli biti ikakvi doli bolji kada Amerikanci odu". U depeši od 13. travnja1975. godine, napisao je – "Indokina bez Amerikanaca: za većinu, to je bolji život".[7] Nakon dolaska Crvenih Kmera na vlast, Schanberg je bio jedan od rijetkih novinara koji su ostali u Phnom Penhu nakon pada grada. Njegovom pomoćniku i njemu zaprijećeno je smrću tako da su bili prisiljeni skrivati se u francuskoj ambasadi. Po pitanju svojih iskustava iz ovog perioda, Schanberg je napisao: "Gledao sam kako mnoge moje kambodžanske prijatelje tjeraju iz grada kao stoku. Većinu nisam više nikada vidio. Svi smo se mi osjećali kao izdajnici, kao ljudi koji su bili zaštićeni i nisu učinili dovoljno da spase svoje prijatelje. Bio nas je sram. Još uvijek jest".[8] Nakon dva tjedna skrivanja u ambasadi, Schanberg je kamionom evakuiran u Tajland, odakle se vratio u Sjedinjene Države.[9]
Godine 1976., Schanberg je dobio Pulitzerovu nagradu u kategoriji međunarodnog izvještavanja zbog, kako je navedeno u objašnjenju, "njegovog izvještavanja o komunističkom preuzimanju vlasti u Kambodži, realiziranog uz veliki rizik kada je odlučio ostati na svojoj poziciji nakon pada Phnom Penha".[10] Godine 1980., njegova priča "The Death and Life of Dith Pran", objavljena je kao knjiga te je postala izrazit uspjeh, a govorila je o iskustvima njegovog suradnika i bliskog prijatelja, Ditha Prana, s Pol Potovim režimom. Bruce Robinson je prema priči napisao scenarij koji će 1984. godine biti ekraniziran kao uspješni i nagrađivani film The Killing Fields; Schanberga je u filmu tumačio Sam Waterston, koji je za svoju ulogu nominiran za Oscara.[9]
Karijera u Sjedinjenim Državama
Od 1977. do 1980. godine, Schanberg je bio urednik Timesove gradske rubrike, prije nego je 1981. godine postao kolumnist specijaliziran za New York.[11] Iako je inicijalno, nakon dobivanja Pulitzera, bio glavni kandidat za nasljednika A. M. Rosenthala na mjestu izvršnog urednika, Schanbergovi inovativni pristupi lokalnim temama (poput predložene serije članaka o gej stručnjacima iz više srednje klase koju je Rosenthal na koncu spriječio) te otrovne kritike njujorške industrije nekretnina doveli su do raskola između Rosenthala i Schanberga. Rosenthal je, na koncu, u rujnu 1985. godine ukinuo Schanbergovu kolumnu nakon što je ovaj kritizirao novine zbog loše obrade priče o izgradnji autoceste prema zapadu. Ponuđeno mu je mjesto u časopisu The New York Times Magazine, koje je odbio, nakon čega je dao otkaz u Timesu.[12]
Od 1986. do 1995. godine, Schanberg je bio urednik i kolumnist za New York Newsday. Intenzivno je pratio rad posebnog odbora Senata po pitanju američkih ratnih zarobljenika iz Vijetnamskog rata te je postao izrazito angažiran u praćenju te priče; pišući kasnije za Penthouse, ali i The Village Voice te The Nation, Schanberg je postao jedan od najglasnijih zagovornika teorije zavjere o namjerno napuštenim ratnim zarobljenicima, čije se samo postojanje nastoji zataškati.[13]
Godine 2006., odlazi iz The Village Voicea (gdje je bio kolumnist od 2002. godine) u znak protesta zbog promjena uredničke politike, političke orijentacije i kadra, koje su uslijedile nakon što je novine preuzeo novi izdavač, New Times Media.[16]
↑„McCain and the POW Cover-Up”. The American Conservative. Amconmag.com. July 1, 2010. Arhivirano iz originala na datum June 2, 2010. Pristupljeno August 14, 2010.
