Sumatranski nosorog (lat. Dicerorhinus sumatrensis) jedna je od najugroženijih vrsta nosoroga te jedna od tri vrste nosoroga koje žive u Aziji.
Rasprostranjenost
Sumatranski nosorog u prošlosti je naseljavao veliki dio jugoistočne Azije i Indije, no danas preživljava tek u nekoliko rascjepkanih populacija u kontinentalnom dijelu Malezije (NP Taman Negara), te na otocima Sumatri i Borneu.
Opis životinje
Sumatranski nosorog najmanja je vrsta nosoroga. Odrasla jedinka teži 500-800 kg, duga je 2,5 - 3,2 metra, a visoka je 120-145 cm.
Ima dva roga, od kojih je duži dug 15-25 cm, a kraći 10 cm.
Životni vijek ove vrste nosoroga je 30-45 godina.
Stanište i način života
Sumatranski nosorog živi u nizinskim i planinskim tropskim kišnim šumama i močvarama. Samačka je i noćna životinja.
Hrani se biljkama - plodovima, lišćem, izdancima i stabljikama. Može pojesti i do 50 kilograma hrane dnevno. Kao i svim ostalim vrstama nosoroga, i sumatranskom nosorogu važan je dio prehrane sol, koju nalazi na prirodnim solištima.
Jedinke komuniciraju glasanjem, koje uključuje zviždanje, kratko pištanje i ispuštanje dubokih glasova. Drugi oblik komunikacije je označavanje teritorija izmetom i urinom. Ovaj način komunikacije se najviše koristi u vrijeme parenja.
Ženke sumatranskog nosoroga postaju plodne sa 7, a mužjaci s 10 godina. Trudnoća traje 15-16 mjeseci, a mladunče u trenutku poroda teži 40-60 kg. Mlado ostaje s majkom dvije do tri godine.
Ugroženost
Sumatranski nosorog je klasificiran kao kritično ugrožena vrsta s manje od 275 jedinki u divljini, s tendencijom daljnjeg pada brojnosti.[1]
U zatočeništvu živi još dvadesetak jedinki, većinom u zoološkim vrtovima u Indoneziji, Maleziji i SAD-u.
Razlozi ugroženosti sumatranskog nosoroga su prvenstveno gubitak staništa zbog sječe šuma te krivolov. I ova vrsta nosoroga na je meti krivolovaca zbog svog roga koji se koristi u kineskoj tradicijskoj medicini.
Podvrste sumatranskog nosoroga
Zapadni sumatranski nosorog (lat. D. s. sumatrensis) živi na Sumatri i kontinentalnoj Maleziji. Brojno stanje podvrste je između 170 i 250 jedinka.
Istočni (borneoški) sumatranski nosorog (lat. D. s. harrissoni) najmanja je podvrsta sumatranskog nosoroga. Rasprostranjena je na Borneu i broji oko 50 jedinkâ. Nazvana je po zoologu i antropologu Tomu Harrisonu.
Sjeverni sumatranski nosorog (lat. D. s. lasiotis) nekoć je nastavao dijelove Indije i Bangladeša, no najvjerojatnije je izumro s malom mogućnošću preživljavanja u zabačenim dijelovima Burme. Ovo je najveća podvrsta sumatranskog nosoroga.
Izvori
