Slavko Mihalić (Karlovac, 16. ožujka 1928. - Zagreb, 5. veljače 2007.) je bio hrvatski pjesnik.

Završio pučku školu, gimnaziju, i maturirao, u Karlovcu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost. Piše od 14. godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pokreće književni mjesečnik "Tribina" (1952.). Urednik je poezije u izdavačkom poduzeću "Lykos". Krajem pedesetih godina sudjeluje u organiziranju festivala poezije i glavni je urednik književnog lista "Književna tribina". Kad je list obustavljen, odlazi u Društvo hrvatskih književnika, radi u kulturnom tjedniku "Telegram", više puta ga biraju za tajnika Društva, gdje pokreće "The Bridge", reviju za prevođenje hrvatske književnosti na druge jezike, i zasniva međunarodne "Zagrebačke književne razgovore". 1970-ih uglavnom prevodi, osobito sa slovenskog, za što prima "Župančičevu listinu". Postaje tajnikom biblioteke "Pet stoljeća hrvatske književnosti".

Od 1984. je izvanredni, a od 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1995. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Od 1987. bio je glavni i odgovorni urednik književnog mjesečnika Razreda za književnost naše Akademije "Forum", a od 2000. predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Zbirke pjesama objavljene su mu diljem svijeta na više od 20 jezika.

Na hrvatskosrpski jezik prevodi i bugarske pjesme iz Makedonije, preveo je neke pjesme Konstantina Miladinova ^[1].

• Komorna muzika, Zagreb 1954.
• Put u nepostojanje, Zagreb 1956.
• Početak zaborava, Zagreb 1957.
• Darežljivo progonstvo, Zagreb 1958.
• Ljubav za stvarnu zemlju, Zagreb 1964.
• Jezero, Beograd 1966.
• Posljednja večera, Zagreb 1969.
• Vrt crnih jabuka, Zagreb 1972.
• Klopka za uspomene, Zagreb 1977.
• Izabrane pjesme, u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 164, Zagreb 1980.
• Pohvala praznom džepu, Zagreb 1981.
• Tihe lomače, Zagreb 1985.
• Iskorak, Zagreb 1987.
• Izabrane pjesme, Zagreb 1988.
• Mozartova čarobna kočija, Zagreb 1990.
• Ispitivanje tišine, Zagreb 1990.
• Zavodnička šuma, Zagreb 1992.
• Baršunasta žena, Zagreb 1993.
• Karlovački diptih, Karlovac 1995.
• Približavanje oluje, Zagreb 1996.
• Pandorina kutija, Zagreb 1997.
• Sabrane pjesme, Zagreb 1998.
• Akordeon, Zagreb 2000.
• Močvara, Zagreb 2004.
• Posljednja večera, Vinkovci 2005.^[2]

• 1957. – Nagrada Društva književnika Hrvatske za knjigu pjesama “Put u nepostojanje”
• 1962. – Nagrada grada Zagreba za knjigu pjesama “Godišnja doba”
• 1967. – Nagrada Matice hrvatske za knjigu “Izabrane pjesme”
• 1970. – Nagrada grada Zagreba za knjigu pjesama “Posljednja večera”
• 1976. – Nagrada “Ivana Brlić Mažuranić” za knjigu pripovijesti “Petrica Kerempuh”
• 1982. – Nagrada “Tin Ujević” za knjigu pjesama “Pohvala praznom džepu”
• 1986. – Nagrada Fonda Miroslav Krleža – Zmajeva nagrada za knjigu pjesama “Tihe lomače”
• 1990. – “Goranov vijenac” za zbirku pjesama “Ispitivanje tišine”
• 1992. – Godišnja nagrada “Vladimir Nazor” za knjigu pjesmama u prozi “Zavodnička šuma”
• 1996. – Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo
• 1997. - Povelja "Visoka žuta žita", za trajni doprinos hrvatskoj književnosti - 9. Pjesnički susreti "Drenovci 1997."

1998. – Nagrada dnevnika “Vjesnik” za književnost “Ivan Goran Kovačić”, za knjigu pjesama “Pandorina kutija”

• 1999. – Nagrada “Dobrojutro, more” za trajni doprinos hrvatskoj književnosti
• 2000. - poetum oliveatus na manifestaciji "Croatia rediviva:Ča, Kaj, Što - baštinski dani"