Kriminalac Vuk, vlasnik bordela, nakon orgije uz opijate i kokain gubi kontrolu i ubija prostitutku Lauru. Iako policijsko izvješće navodi da se radi o samoubojstvu, Laurina sestra Ida sumnja u to, ali joj bratić i bolničar savjetuje da ne postavlja previše pitanja. Ida svejedno odluči istražiti slučaj, dijelom i stoga jer ju grize savijest pošto nije imala dobar odnos sa sestrom. Lažno se zapošljava kao prostitutka u bordelu, a ubrzo joj prijatelj postaje bordelski tjelesni čuvar Hrvoje, koji je pak prerušeni detektiv. Ida upoznaje vlasnika bordela, Vuka, kao i mnoge mušterije te djevojke iz struke.
Lukas Nola išao je u svom filmu na sve samo ne na ziheraštvo i podilaženje, ni publici ni aktualnom trenutku, a to uvijek treba cijeniti. Istina, scene su u pojedinim slučajevima nepotrebno prerežirane (neki monolozi kao da postoje isključivo zato da se on može zafrkavati rezovima unutar kadra, a ne zato što su prijeko potrebni), ali film nudi dovoljno dobrih štosova i rješenja neuobičajnih za domaći film da može osigurati dobru zabavu. Desetak djevojaka iz bordela većinu filma, devedeset posto, provedu u donjem rublju, ali se, iznenađujuće, ne osjeća ni tračak erotike. Osjeća se, međutim, entuzijazam cijele ekipe, u kojoj neki briljiraju...[redatelj Nola je pomalo zakazao na kraju] otkrivajući da je pred sebe stavio ipak prevelik zalogaj kada je počeo raditi film s više od četrdeset govornih uloga.
Najočitiji nedostatak, kojeg je, spominjući ovaj film, plastično opisala Ivana Krstulović u svojoj kolumni u Nacionalu, jest nedostatak seksa i golotinje. Razlog za to je vjerojatno fatalna Nolina odluka da glavnu žensku ulogu povjeri svojoj supruzi Barbari Živković-Noli. I, naravno, kao dobri mužić nije imao namjeru majku svoje djece izložiti nečemu što bi se dotična sramila. To se prenijelo i na sve ostale glumice - mladu ergelu hrvatskih glumica kojeg su upravo Nolini kratki radovi danas izbacili u prvi plan. Gotovo je patetično vidjeti film smješten u javnu kuću u kojem je veća minutaža posvećena scenama mokrenja nego scenama seksa. Film postaje još jadniji u svojoj nedosljednosti kada se uzme u obzir da glumica Jelena Miholjević u ovom eksploatacijskom krimiću za odrasle pokazuje manje tijela nego u popularnoj obiteljskoj sapunici koja ide na nacionalnoj televiziji u elitnom terminu. Još je jadnije i to što Nola koristi kojekakve jeftine dramaturške trikove da bi lik koji tumači njegova supruga spasio neugodnosti. Rusko meso također muči i Nolina nespretnost pri montaži, tako da film vrvi nepotrebnim i u kontekstu filma posve besmislenim scenama (poput obračuna prostitutki sa sitnim narko-dilerom u mračnoj četvrti Zagreba). Zbog svega toga se film doima razvučen, ali ima i zabavnih, gotovo nadrealnih sekvenci - kao kada se bivši gradonačelnik Zagreba Boris Buzančić pojavljuje u kratkoj ulozi elegantne mušterije u bordelu, ili kada nakon zaključenog posla zagrljeni talijanski i hrvatski mafijaši pjevaju "Insime, Unite, Unite Europe".
