Za ostala značenja, vidi Rečenica (razvrstavanje).

Rečenica je skup riječi koje daju jednu cjelinu. Rečenica se može definirati i kao potpuna obavijest. U sintaksi rečenica je najveća jezična jedinica.

Po značenju se dijele na:

• izjavno-obavještajne (Marija čita.)
• upitne (Zašto Marija ne čita?)
• uzvične (Jao, boli me glava!)
• zapovjedne (Marija, zatvori vrata!)
• željne (Da si živ i zdrav!)

Po obliku se dijele na:

• potvrdne (Ja pišem.)
• odrične (Ja ne pišem.)

Po sastavu se dijele na:

• proste (Kiša pada.)
• proširene (Malo pile glasno pijuče.)
• složene (Marija čita knjigu i piše domaći.)

Ovaj članak o lingvistici je u začetku. Možete pomoći Wikipediji tako što ćete ga proširiti.