Poraz njemačkih vojski pod Moskvom (rus. Разгром немецких войск под Москвой) je sovjetski crno-bijeli dokumentarni film snimljen 1942. u režiji Leonida Varlamova i Ilje Kopalina, poznat kao prvi sovjetski film koji je dobio Oscara.
Snimanje je otpočelo u novembru 1941. po naređenju sovjetskog vođe Staljina, koji je zahtijevao da se što detaljnije zabilježi tadašnja bitka za Moskvu. Posao je povjeren dvojici režisera - Leonida Varlamova i Ilje Kopalina - koji su organizirali svakodnevno rotiranje filmskih ekipa na fronti. Film sadrži scene koje prikazuju pripreme sovjetskih vlasti za obranu Moskve, kao i borbe pred gradom koje će kulminirati njemačkim porazom i povlačenjem. U filmu su također prikazani i scene sa leševima sovjetskih civila koje su ubili Nijemci, uključujući malu djecu. Poraz je svoju sovjetsku premijeru imao 23. februara 1942. godine, te su autori za svoj trud dobili Staljinovu nagradu.
Staljin je film nastojao iskoristiti u propagandne svrhe i izvan sovjetskih granica, prije svega nastojeći prizorima uništene njemačke tehnike, kao i velikog broja ubijenih i zarobljenih njemačkih vojnika opovrgnuti skeptike u savezničkoj, a prije svega američkoj javnosti, koji su držali da se Sovjeti ne mogu oduprijeti Nijemcima te im ne treba slati vojnu pomoć. Za američko tržište je napravljena verzija na engleskom jeziku pod naslovom Moscow Strikes Back (sh. Moskva uzvraća udarac) gdje je kao narator služio glumac Edward G. Robinson (koji će poslije zbog toga u makartističkoj eri imati problema zbog optužbi pro-sovjetske sklonosti). Na 15. dodjeli Oscara je ta verzija nagrađena Oscarom za dokumentarni film, koji je podijelila s američkim The Battle of Midway i Prelude to War i australijskim Kokoda Front Line!.
Vanjske veze
|
|---|
| 1942–1975 | |
|---|
| 1976–2000 | |
|---|
| 2001–2023 | |
|---|
