PROFILPELAJAR.COM

Poganovci
	Poganovci class=notpageimage\| Poganovci na karti Hrvatske
Županija	Osječko-baranjska županija
Općina/Grad	Podgorač
Površina	25,55 km²
Nadmorska visina	92 m
Geografske koordinate
- z. š.	45.489 N
- z. d.	18.399 E
Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021)
- Ukupno	295
- Gustoća	11,55 st./km²
- Broj domaćinstava	122
Pošta	31432 Budimci
Pozivni broj	+385(0)31
Autooznaka	NA
	Poganovci, crkva Svetog Ilije

Poganovci su selo u općini Podgorač, u Slavoniji, smješteno između Osijeka i Našica, te u neposrednoj blizini i gradova Đakova i Valpova.

Povijest

Sadašnje naselje nastalo je nakon oslobađanja od Turaka početkom 18. stoljeća. Nalazi srednjovjekovnog novca, preživljavanje predturskih toponima, te gradina u šumi (Krndija) potvrđuju međutim kako je kontinuitet života na užem području sela znatno duži. Nakon uspostavljanja civilne uprave u Slavoniji 1745. godine Poganovci potpadaju pod upravu valpovačkog vlastelinstva, grofova Hilleprand – Prandau, odnosno nakon izumiranja obitelji 1885. grofova Normann-Ehrenfels. Nakon ukidanja kmetstva 1848.-49. godine seljani dobivaju oranice, no ne i okolne kvalitetne, djelom hrastove šume koje ostaju pod upravom vlastelinstva.

Upravo zbog šumskog bogatstva Poganovci postaju značajnim centrom unutar gospodarstva valpovačkog vlastelinstva, te se u njemu podiže ciglana, parna pilana, a naposljetku i prizemni lovački dvor, dio kojega i danas postoji. Nakon 1945. godine šume prelaze u državno vlasništvo.^[3]

Jezgru sadašnjeg stanovništva Poganovaca, te obližnjih Budimaca, čine dvije naseljeničke struje s početka 18. stoljeća – jedna iz Baranje i šireg područja Mađarske (porodice Balatinac, Prekodravac, Viljanac, Koronsovac, itd.), a druga iz Bosne (Branković, Bugarinović, Damjanović, Lazić, Milošević, Stanivuković, Zdjelarević, Živković, Đurašinović, itd.).^[4] Nakon stradavanja sela u Drugom svjetskom ratu u selo se četrdesetih i pedesetih godina kolonizira niz ličkih, banijskih i zagorskih porodica (Bulat, Čugalj, Ježovita, Metikoš, Vukšić). Posljednja velika promjena u sastavu stanovništva nastupa devedesetih godina 20. stoljeća, kada oko polovine dotadašnjih stanovnika zamjenjuje svoje stambene objekte s Hrvatima iz srijemskog sela Gibarac.

Početkom 19. stoljeća selo je premješteno, vjerojatno na inicijativu ili iz Valpova, dakle grofova Prandau, ili iz Osijeka. Nakon gradnje Poganovačko – kravičkog kanala, koji i danas služi svrsi i odvodnje poplavnog područja oko rijeke Vuke, selo se seli na suše (i više) mjesto, nešto sjevernije od dotadašnjeg položaja.

Obrazovanje

Od ostalih zgrada u selu svakako valja spomenuti osnovnu školu. Sagrađena je početkom dvadesetih godina kao visoka jednokatna zgrada. Spaljena u Drugom svjetskom ratu, obnovljena je u ponešto pojednostavljenim oblicima nakon njegova završetka.

Stanovništvo

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.^[5]

Prema prvim rezultatima Popisa stanovništva iz 2011. godine, u Poganovcima je živjelo 238 stanovnika u 95 kućanstva.^[6]

Kultura

U pojedinim je ulicama u selu još uvijek su dobro sačuvani brojni primjerci autohtone narodne arhitekture. Nažalost izvorni ambijenti, zbog starenja sela, rušenja starih objekata, te gradnje novih i okolini neprilagođenih kuća, brzo nestaju. Od objekata etnografske baštine svakako treba istaknuti drveni ambar kraj kuće Koronsovac.

U selu postoje dvije crkve, stara, pravoslavna, Svetog Ilije, zaštićeni spomenik kulture, sagrađena je u prvoj polovini 19. stoljeća s izrazito kvalitetnom kupolom zvonika iz 1913. godine.^[7] U crkvi su čuvane stare ikone manastirske crkve u Orahovici poklonjene poganovačkoj crkvi nakon postavljanja novog ikonostasa Pavla Simića 1867. godine, sve dok se nije uvidjela njihova vrijednost, nakon čega su, početkom 20. stoljeća, vraćene natrag u manastir. Mjesto ovog ikonostasa tada je postavljen novi, sadašnji, rad zagrebačkog slikara Josipa Kovačevića, zanimljiv primjer akademskog slikarstva s početka stoljeća. Gotovo cijelo vrijeme postojanja selo je spadalo pod upravu pravoslavne parohije u susjednim Budimcima.

Kratko, početkom 19. stoljeća, imalo je vlastitu parohiju kojom je administrirao Poganovčanin Branković. Do 1810. poganovačka je crkva bila posvećena Svetom Duhu, a nakon toga, sve do danas, Svetom Iliji. Blagdan se slavi 2. kolovoza po novom kalendaru kao tradicionalni Kirbaj, crkveni god.

Budimačko – poganovačka parohija pripadala je do 1918. Arhidijecezi sremskoj, potom, kratko, do početka tridesetih godina Požeškoj eparhiji, a od tada do danas Osječko – poljskoj eparhiji. Matične knjige i parohijska kronika uništene su u požaru budimačke crkve u Drugom svjetskom ratu.

Katolička crkva Svetog Ivana Nepomuka sagrađena je krajem devedesetih godina 20. stoljeća, po projektu našičkog arhitekta. Katolici Poganovaca do devedesetih su godina bili dio brođanačke župe u sastavu Pečuške (do 1918.), odnosno đakovačke biskupije (od 1918. do danas). Nakon utemeljenje župe u Budimcima, Poganovci postaju njezina filijala.

Šport

NK Poganovci (2.ŽNL, NS Našice, 2012./13.).

Izvori

↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2014-08-02.
↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2014-08-02.
↑ O valpovačkom vlastelinstvu u: Igor Karaman, Valpovačko vlastelinstvo. Ekonomsko historijska analiza, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, knjiga 13, Zagreb, 1962.
↑ O dvije struje useljavanja u Poganovce: Stjepan Pavičić, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga 47, Zagreb, 1953., str. 140; Mirko Marković, Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, Golden marketing, Zagreb, 2002., str. 493
↑ „Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr”. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-05. Pristupljeno 2014-08-02.
↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-23. Pristupljeno 2014-08-02.
↑ Izvod iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske br. 6/2003;