Pavle Bastajić

Pavle Bastajić - Paja (Banski Kovačevac kraj Karlovca, 12. svibnja 1890. - Jasenovac, kolovoz 1941.), jugoslovenski revolucionar, komunistički aktivist i sovjetski egzekutor tokom velike čistke.

Bio je učesnik revolucionarnog studentskog pokreta na Zagrebačkom sveučilištu i atentata na bana Cuvaja 1912. godine, dobrovoljac u srpskoj vojsci u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu, te saradnik obaveštajne mreže Kominterne i sovjetske obaveštajne službe od sredine 1920-ih.

Biografija

Rođen je 12. V 1890 u selu Prkos, u okolini Karlovca.[1] Prema drugoj verziji, rođen je u Perni, kod Topuskog.[2] Po nacionalnosti je bio Srbin.[3] Pravoslavnu bogosloviju je učio u Sremskim Karlovcima.[2] Kao gimnazijalac u Sremskim Karlovcima prihvata ideje S. Markovića, V. Pelagića i ruskih revolucionarnih demokrata.[1] Studirao je pravo u Zagrebu.[2]

Revolucionar

Od mladosti je pripadao revolucionarnom pokretu jugoslovenske omladne u Austro-Ugarskoj, zajedno sa Bogdanom Žerajićem, Vladimirom Gaćinovićem i Mustafom Golubićem.[4] Skupa sa drugim pripadnicima revolucionarne omadine, sudjelovao u pripremi atentata na bana Cuvaja 1912. godine.[1] Nakon neuspjela atentata odlazi u Beograd i sudjeluje kao dobrovoljac u balkanskom ratu 1912.[1] U Srbiji ga je zatekao prvi svjetski rat, u kojem se borio na strani srpske vojske.

U vezi sa Solunskim procesom morao je emigrirati i odlazi u Francusku, a potom u Švicarsku, gdje u Lausannei završava studij sociologije.[1] Zbog revolucionarne djelatnosti švicarska ga je policija protjerala u Austriju.[2]

Emigracija u Beču

Kao politički emigrant i profesionalni revolucionar živio je u emigraciji Beču i Parizu. U Beču od 1920. do 1926. godine radi u klubu jugoslovenskih studenata marksista, postaje članom KPJ i uređuje međunarodni list La Federation Balcanique.[1] Potkraj 1924. godine Krleža je upoznao Bastajića za boravka u Beču, i pružio mu utočište na nekoliko dana, budući da je Bastajića tada progonila austrijska policija.[1]

Sovjetski egzekutor

U narednim godinama Bastajić postaje suradnik Obavještajnog odjela Kominterne, specijalist za »egzekucije«.[1] Nakon nekoliko godina obavljanja "prljavih" poslova tokom Staljinove Velike čistke, pokušava da se izvuče iz svega.

1938. godine novo Titovo rukovodstvo je povelo kampanju protiv njega i drugih istaknutih komunista kao "špijuna, provokatora i duplih agenata" (Rajko Jovanović, Mustafa Golubić, Labud Kusovac...).[5]

1940. godine Bastajić bježi od NKVD-a koji ga hoće likvidirati.[1] Obraća se predsjedniku jugoslavenske vlade, svom nekadašnjem školskom kolegi Dragiši Cvetkoviću da mu dopusti povratak u zemlju, nakon čega se uspeva vratiti.[1]

Povratak u Jugoslaviju

1940. vratio se u Jugoslaviju. Bio je pod stalnim nadzorom policije. U listopadu 1940. posjećuje starog partijskog druga, koji je takođe zapao u nemilost, Miroslava Krležu u Zagrebu gdje mu je čitavu noć pričao pojedinosti o svojem iskustvu komunističkog »egzekutora«, o metodama djelovanja staljinističke tajne policije, o odnosima unutar Kominterne te o strahovitim čistkama. Krleža je rekao da "jezovitije priče nije čuo u životu".[6] Krleža je nakon toga zaključio da ga je »Bastajićev slučaj samo učvrstio u njegovim podacima za koje je već znao iz štampe, ali da je istina za koju je on tada znao ili pretpostavljao poslije Bastajićevih svjedočanstava bila još strašnija nego što je mogao pretpostaviti«.[1]

Smrt

Glavni članak: Stradanje stanovnika sela Prkos

Krajem 1940. godine, Pavle Bastajić se vratio u rodno selo Prkos, iz kojeg je bio odsutan blizu tri decenije.

Nakon izbijanja rata i uspostave NDH, Pavle Bastajić i mnogi stanovnici sela Prkos su od leta 1941. godine pomagali Narodno-oslobodilački pokret i ustanak na Kordunu.[7] 1941. godine Bastajić je uhićen od ustaša, odveden u logor Jasenovac i ubijen.[2] Prema verziji koju je zapisao Dušan Baić, on je stradao na sledeći način:

U tim teškim danima u Prkosu se pojavio i stari revolucionar Pavle Bastajić Pajo. Skupljao je ljude i govorio im o teškoćama koje im predstoje i potrebi zajedničke oranizovanosti. Davao je upute, ali sam se nije snašao. Ustaše su ga uhapsile u Topuskom, sprovele i ubile u logoru Jasenovac.[7]

– Dušan Baić

Reference

  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Pavle Bastajić (enciklopedija Krležijana)
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Pavle Bastajić (Hrvatski biografski leksikon)
  3. ↑ Priča o Srbinu, komunističkom ubici, likvidiranom u Jasenovcu, od strane onih s kojima je rušio Kraljevinu SHS | Intermagazin
  4. ↑ Vera Mujbegovic: TUZLA MOJE MLADOSTI
  5. ↑ Živojin Pavlović, Bilans sovjetskog termidora: Prikaz i otkrića o delatnosti i organizaciji Staljinskog terora
  6. ↑ e-novine.com - Povijest kao krvožedna zvijer
  7. ↑ 7,0 7,1 Dušan Baić, Kotar Vrginmost u NOB, Beograd, 1980. str. 760-789.

Povezano

Vanjske veze