Nicola Salvi (Rim, 6. august 1697. - Rim, 8. februar 1751.) bio je talijanski barokni arhitekt, poznat po Fontani di Trevi koju je podigao
krajem 18. vijeka.[1]
Biografija
Salvi je bio učenik Antonia Valerija i Antonia Canevarija, sa kojim je 1727. otišao u Portugal i radio sa njim kao njegov suradnik. Istakao se kao scenograf za vatromet organiziran 1728. na rimskoj Piazzi di Spagna.[1] Nakon tog je 1732. sudjelovao na natječajima za fasadu
Bazilike San Giovanni in Laterano i Fontanu di Trevi, na kom je pobjedio.[1]
Kod te fontane došao je na vidjelo njegov talent za teatarsku scenografiju, on se sjajno poigrao kontrastom između statičnog kamena i nezauztavljive
dinamike vode.
Dok je radio na fontani istovremeno se bavio i projektiranjem, negdje oko 1738. napravio je projekt za rekonstrukciju enterijera crkve Santa Maria in Gradi u Viterbu i
za kapelu sv. Ivana Krstitelja za lisabonsku crkvu São Roque i za proširenje palače Chigi-Odescalchi u Rimu 1745.[1]
U svakom slučaju Fontana di Trevi ispala je njegov amblematski rad, kog nije uspio vidjeti jer su skulpture za fontanu isklesane tek nakon njegove smrti.[1]
Izvori
Vanjske veze
