NAMA se od osnutka 1879 do 1941 zvala trgovačka kuća "Kastner i Öhler".
Prapočeci "NAME" su vezani, u vrijeme Austro-Ugarske, uz dolazak Carla Kastnera i Hermana Öhlera u Zagreb, bečkih trgovaca češkog i židovskog podrijetla. Kastner i Öhler su otvorili svoju prvu robnu kuću "Kastner i Öhler" u češkom gradu Opavi. Oni su se 1879. godine zanimali za otvaranje trgovačke kuće u Zagrebu, pošto su bili zainteresirani za širenje poslovanja nakon što su već posjedovali veliku trgovačku kuću u Beču. 19. 11.1881 u Ilici 52. je otvorena "Trgovina lakatne i manufakturne robe Kastner i Öhler". 5. prosinca 1881. gradsko satništvo zatvorilo je kuću na temelju pritužbe građana kojima se nije svidio dolazak stranih trgovaca u grad. Početkom 1882 kuća "Kastner i Öhler" se opet otvorila, no ovaj puta u Mesničkoj ulici. Trgovačka kuća "Kastner i Öhler" je 1. 8.1882 otvorila svoju drugu trgovinu, u Ilici 16. 1903 godine "Kastner i Öhler" su se konačno preselili u priželjkivani prostor na istoj adresi, Ilica 16, tj. u prizemlje hotela "K caru austrijanskom".[1][2][3]
Od 1903. NAMA glavna trgovina u Ilici, Zagreb.
Nakon što je uspješno zadržala svoje poslovanje tijekom Prvog svjetskog rata, trgovačka kuća "Kastner i Öhler" uspjela se 1928 proširiti na na cijelu zgradu tj. sva četiri kata zgrade i potpuno preurediti pročelje, a nedugo potom proširili su se i na susjedni "Hotel Grand". Nekoliko su godina bili u najmu, a potom su Carl Kastner i Herman Öhler otkupili cijelu zgradu. 1929. godine "Kastner i Öhler" otvara kreditni odjel. Kastner i Ohler imali su svoju politiku poslovanja koja je privlačila kupce jer nisu bili prisiljeni kupiti ako uđu u trgovinu. Vrata su bila otvorena svima, a razgledavanje se smatralo normalnim i poželjnim. U njihovoj ponudi uvijek je bilo robe po privlačnim cijenama koje su morale biti istaknute ispod svakog proizvoda, a osoblje je dobilo stroge naputke kako se odnositi prema kupcima. Nije bilo potrebno uznemiravati ih u njihovom razgledavanju, nego im priskočiti u pomoć samo i kada je to bilo potrebno. Taj način poslovanja, te mogućnost samoizbora i samoposluge u velikom i privlačnom prostoru bio je opće prihvaćen i obožavan među kupcima koje su upravo time osvojili. Izlozi prodaju robu i oni su „mamci“ za kupce, a Kastner i Ohler su to znali prije svih. Trgovačka kuća "Kastner i Öhler" je bila poznata po raskošnim i prostranim izlozima, a asortimanom i uslugom znatno je unaprijedila zagrebačku i hrvatsku trgovačku praksu, te je prva pokrenula katalošku prodaju i otvorili prvu samoposlugu. Odjel za prodaju robe poštom je 4 puta godišnje izdavao katalog ponuđene robe. U tom periodu Franjo Öhler je u poslovanju naslijedio svojeg oca Hermana Öhlera.[1][2][3]
Za vrijeme Drugog svjetskog rata ponuda na policama "Kastner i Öhler" se drastično smanjila. Novo uspostavljeni režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH) je prisilno razvlastio Franju Öhlera kao suvlasnika trgovačke kuće "Kastner i Öhler".[1] Franjo Öhler i njegova supruga Gertruda su ubrzo nakon toga, kao Židovi, deportirani u jedan od koncentracijskih logora gdje su ubijeni 1943. godine.[4][5][6] Po nalogu NDH režima Franju Öhlera je naslijedio izvjesni Grgić, te je trgovačka kuća "Kastner i Öhler" promijenila ime u trgovačka kuća "Kastner i Grgić". Tvrtka je kraj rata dočekala pod imenom “Kastner i Grgić”.[1][2][3]
Slučaj NAME u Rijeci
AU robna kuća u Rijeci poklonjena zagrebačkoj NAMA-i
Robna kuća u Rijeci Izgrađena je krajem XIX. st. na Korzu u sastavu novoizgrađenog hotela, a pružala se i na 2 etaže susjedne zgrade, prva je nespecijalizirana trgovina sa širokim asortimanom (od potrepština drogerija, kućnih potrepština do konfekcije i obuće). Nakon direktne aneksije Rijeke tzv. matičnoj Hrvatskoj 1945. i procesa nacionalizacije, po direktivi režima iz Zagreba ta najvrijednija riječka trgovačka nekretnina robne kuće se poklanja NAMI iz Zagreba koja nastavlja prodavati robu široke potrošnje (ostali trgovačko poslovni prostori u Rijeci su bili u vlasništvu grada i davani u najam). Zagrebu taj prostor služi samo kao izvor prihoda i sve te godine ne ulaže nikakva sredstva u taj prodajni centar, tako da je taj austro-ugarski prostor predstavljao svojevrsni trgovački muzejski prostor. izgradnjom Robne kuće Korzo (1970-ih) i RK RI (Korzo.Riva) NAMI naglo pada promet. Prilikom zlosretne hrvatske 'privatizacije' 1990-ih, zagrebački mešetari preprodaju tu najstariju riječku robnu kuću.
NAMA Zagreb od 1945. do 2000. godine
U Beogradu je odmah nakon rata 1945 godine, tj. uspostavom SFR Jugoslavije, osnovana trgovinska radna organizacija "NAMA" (Narodni Magazin) koja nacionalizacijom preuzima trgovačka kuću "Kastner i Grgić". "NAMA" je započela sa radom prodajući zalihe zatečene u skladištu. 6. 12. 1945 "NAMA" u Ilici je temeljito preuređena. "NAMA" je ubrzo imala 17 filijala u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu.[1][2][3]
"NAMA" je nastavila snažno rasti, pa je do 80-ih znatno proširila poslovanje i imala 3300 zaposlenih. Na vrhuncu moći "NAMA" je imala 21 posto udjela u ukupnoj maloprodaji. Teške godine tiranije 90-ih, i sumnjiva privatizacija koja se odvijala u isto vrijeme ove će brojke sasvim smanjiti, pa već 1993 godine udio prodaje "NAME" pada na 5,3 posto.[1][2] 2000. godine "NAMA" odlazi u stečaj,[1][2] a 2013 stečajni upravitelj "NAME" je izjavio da bi stečaj uskoro mogao biti okončan, tj. bio bi dovršen prestankom postojanja "NAME".[7]
Galerija robnih kuća NAMA
NAMA u Kumrovcu, otvorena 1962.
NAMA u Kustošiji, Zagreb, otvorena 1962.
NAMA na Kvaternikovom trgu, Zagreb, otvorena 1968.
NAMA u Trnskom, Zagreb, otvorena 1966.
NAMA na Trešnjevačkom trgu, Zagreb, otvorena 1960.
Reference
↑ 1,01,11,21,31,41,51,6Branko Nadilo, »"Rekonstrukcija i dogradnja zgrade Name u Vukovaru: Od gradskog rugla do Cinestar kina"«, Građevinar: časopis za znanstvene i stručne radove te ostale priloge iz građevinarstva, sv. 65, br. 6, Zagreb, srpanj 2013., str. 565., ISSN0350-2465
