Malagaški jezik
Fiteny malagasy
Države	Madagaskar  Komori  Mayotte
Regije	Afrika
Broj govornika	14 736 900[1]
Jezična porodica	Austronezijski jezici Malajsko-polinezijski jezici Barito Istočnobaritski jezici Malagaški Malagaški jezik
Pismo	Latinica
Službeni status
Službeni	Madagaskar
Regulator	Malagaška Akademija
Jezični kodovi
ISO 639-1	mg
ISO 639-2	mlg
ISO 639-3	mlg – inkluzivni kod Individualni kodovi: xmv – Antankarana bhr – Bara msh – Masikoro bmm – Sjeverni Betsimisaraka plt – Gorštački Malagaški skg – Sakalava bjq – Južni Betsimisaraka tdx – Tandroj-Mafahali txy – Tanosi xmw – Tsimiheti

Malagaški jezik (ili malgaški jezik) (malagaški: malagasy; ISO 639-3:^[2]) - makrojezik koji pripada austronezijskoj porodici^[3], točnije barito skupini^[4]. Većina stanovnika (bez obzira na svoju etničku pripadnost) govori ga kao prvi jezik, kao i brojni madagaskarci širom svijeta.

Najbliže je srodan s jezicima koji se koriste na indonezijskom dijelu Bornea (među ostalima s maanjanskim jezikom), daljnje srodstvo povezuje ga s ostalim austronezijskim jezicima Indonezije^[5][6].

Malagaški jezik nema nikakve veze sa obližnjim afričkim jezicima, već je on najzapadniji član malajsko-polinezijske grane porodice austronezijskih jezika,^[7] tu činjenicu prvi je uočio još davne 1708 holandski lingvist Adriaan van Reeland ^[8]. On je blizak malajsko-polinezijskim jezicima koji se govore po Indoneziji, Maleziji i Filipinima, najbliži jugoistočnim Barito jezicima koji se govori na Borneu, osim po svojoj polinezijskoj morfologiji.^[9] Većina riječi malagaškog bazičnog vokabulara ista je kao kod manjanskog, koji se govori duž rijeke Barito u južnom Borneu. To upućuje na činjenicu da su Madagaskar prvi naselili doseljenici sa indonezijskog arhipelaga, ali ni do danas nije jasno kad se i zašto ta kolonizacija dogodila. Kasnije su se ti doseljenici miješali sa doseljenicima iz istočne Afrike i Arapima.

Malagaški jezik ima dosta posuđenica iz arapskog i Bantu jezika (osobito Svahilija). Njegova pisana književnost vjerojatno se pojavila u 15. vijeku. Kad su Francuzi osnovali svoju koloniju Fort-Dauphin u 17. vijeku, oni su kod lokalnog stanovništva naišli na arapsko-malageško pismo u upotrebi poznato kao sorabe. Najstariji poznati rukopis na sorabeu je mali malagaško-holandski rječnik sa početka 17. vijek a, prvi put objavljen tek 1908. od strane Gabriela Ferranda ^[10] to pismo moralo je po svim pokazateljima biti u upotrebi na jugoistoku Madagaskara već u 15. vijeku.^[10]

Kralj Radama I. (oko 1810.-1828.), prvi pismeni predstavnik Kraljevstva Merina, dobar poznavaoc sorabea, odlučio se ipak za uvođenje latinice u malagaški jezik i pozvao protestantsko Londonsko misionarsko društvo da mu pomogne u tome osnivanjem škola i crkava .

Malagaški ima bogatu tradiciju usmene narodne književnosti (epove i legende. Najpoznatiji nacionalni ep je Ibonia, o malagaškom narodnom junaka istog imena.

Prva štampana knjiga na malagaškom bila je Biblija, koju su preveli na malagaški britanski protestantski misionari 1835.^[11] koji su djelovali na madagaskarskoj visoravni. Prvi dvojezični prijevod vjerskog teksta objavio je Étienne de Flacourt ^[12] koji je objavio i prvi malagaški rječnik .^[13]

Malagaški jezik ima dva osnovna dijalekta; Istočni - kojim uglavnom govore Merine i Zapadni kojim uglavnom govore Sakalave. Ta podjela je logična posljedica geografije Madagaskara, jer je planinski lanac po sredini otoka ujedno i granica (izoglosa) dijalekata.

Malagaški alfabet je fonetski i vrlo jednostavan, upotrebljava 21 slovo iz latinice ; a, b, d, e, f, g, h, i, j, k, l, m, n, o, p, r, s, t, v, y, z. Jedine razlike su kod slova i, koje na kraju riječi postaje y, i kod slova o, koje se izgovara kao u.

Donji primjeri su iz Istočnog dijalekta koji je standardni malagaški, u upotrebi u glavnom gradu Antananarivu i na centralnoj visoravni, gdje živi pleme Merina.^[14]

• Malagaško-engleski rječnik (en)