Majkovi

Majkovi
Majkovi na mapi Hrvatske
Majkovi
Majkovi
class=notpageimage|
Majkovi na karti Hrvatske
Regija Dalmacija
Županija Dubrovačko-neretvanska
Općina/Grad Dubrovačko primorje
Najbliži (veći) grad Dubrovnik
Geografske koordinate
 - z. š. 42.773 N
 - z. d. 17.916 E
Pošta 20232 Slano
Pozivni broj 020
Autooznaka DU

Majkovi su naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Administrativno pripadaju općini Dubrovačko primorje čije se sjedište nalazi u mjestu Slano.

Zemljopisni položaj

Nalaze se u općini Dubrovačko primorje, uz mjesnu cestu Slano - Trsteno, odnosno na trasi stare Napoleonove ceste (Strada Marmont). Od Dubrovnika Majkovi su udaljeni oko 30 km sjeverozapadno.

Povijest

Arheološka istraživanja u Majkovima (i širem području) napravio je Carl Patsch početkom prošlog stoljeca. U knjizi "Prilozi za etnologiju jugoistočne Europe"[1] govori o Gradini iznad Slanoga predrimske prošlosti i mnogobrojnim gomilama, tumulusima ili nekropolama u Majkovima. Ilirska plemena Ardiaei i Plearaei su nekada živjeli na tom području.

Majkovi kao dio Dubrovačkog primorja, teritorij od Kurila (današnje Petrovo Selo) do Neuma, 15. siječnja 1399.[2] godine dolazi pod vlast Dubrovačke Republike koja ga je uspjela kupiti od bosanskog kralja Stjepana Ostoje za 1.500 dukata, kuću u Dubrovniku i dubrovačko građanstvo.[3] Međutim Dubrovačko Primorje je trebalo još i vojno-diplomatski obraniti u zapletenim prilikama sučeljavanja oko dinastičkog prijepora u ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i njegovih odraza u Bosni između 1403. i 1405. godine. Gredelj, knez Majkova 1399. godine sa seljacima podiže bunu protiv nove vlasti te je sa svojom vojskom uhvaćen na spavanju i odveden u tamnicu u Dubrovnik.[4] Otada je ovo područje bilo dio dubrovačke države sve do njene propasti 1808. godine. Došavši u posjed toliko željenog područja (Terrae nuovae), Dubrovčani su pristupili uređenju prilika u novostečenom Primorju. Zatečeni bastici, zentiloti, gentiloti razvlašteni su i lišeni posjeda i ukoliko su željeli nastaviti živjeti u Primorju, morali su prihvatiti kmetski polozaj. Republika je zadržala vlasništvo nad novostečenom zemljom (dominium directum), a posjedovno pravo (dominium utile) je razdijelila svojim građanima. Primorje je postalo nova upravna jedinica, knežija (comitatus, contrata) na čelu s knezom koji je stolovao u Slanome. Knezu su pomagali brojni službenici: podknezovi, kancelari, sindici, kaznaci, teklići, đusticijeri, gajštaci, stimatori i ostali.

Majkovi kao najveće selo u Primorju, često se spominje u dubrovačkim arhivima,[5] poznati su Majkovski statuti koje je 1560. godine napisao kancelar Dubrovačke Republike Petrus Franciscus Parisius. Radi se o dvije matrikule namjenjene bratovštinama Donjih i Gornjih Majkova, napisane su na pergamentu i sačuvane u cijelosti, 20. prosinca 1560. potvrđene od Malog Vijeća i spomenute u oporuci Francisca Benedicta de Prima iz 1601. godine pod imenima "Sanctae Trinitatis de Maglcoue Dogne" i "Sancti Stephani de Maglcoui Gorgni".[6] U Majkovima je matična crkva Presvetog Trojstva, a osim nje postoji više rimokatoličkih crkava i kapelica: Sv. Stjepana, Sv. Petra, Sv. Liberana, Sv. Ilije, Sv. Nikole i Gospe od Zdravlja, od kojih su neke zastićene kao kulturno dobro.[7]

Dana 16. lipnja 1935. godine na seoski blagdan Presvetog Trojstva na gumnu Luka Kraljevića žandari su ubili Luku Luka Kraljevića (23), a ranili Marka Peraicu (25) i Luka Bujaka iz Majkova Donjih te Vladu Glumca iz Slanoga. Početkom ljeta 1941. ustaše su doveli krivca ovog zlodjela pred oca ubijenog Luka na što ovaj kaže:

“ Mi mu nećemo suditi, zato postoje redovni sudovi. Njemu ne smije pasti ni dlaka s glave dok se nalazi na području našega sela. ”

—Antun Golušić, Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.197.

Tijekom rata u Hrvatskoj Majkove su bili okupirali pripadnici JNA[8] i teritorijalne obrane Crne Gore[9] te raznih dragovoljačkih četničkih postrojbi. Neprijateljska vojska je popalila i opljačkala dosta objekata u mjestu.[10]

Gospodarstvo

Majkovi su gospodarski nerazvijeno naselje. Stanovništvo se uglavnom bavi poljodjelstvom maslinarstvom, vinogradarstvom i pčelarstvom,[11] stočarstvom i proizvodnjom nadaleko poznatog ovčijeg sira. U srpnju 2013. u bivšoj osnovnoj školi otvorena je Kuća meda, svojevrsni muzej meda, s prikazom proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda.[12]

U tijeku je gradnja autoceste A1 koja od Zagreba preko Splita i Ploča vodi do Osojnika i Dubrovnika, a koja će dijelom prolaziti kroz Majkove pa se očekuje da će ovo i okolna naselja doživjeti gospodarski napredak.

Trenutno je najveći problem stanovnika Majkova nedostatak pitke vode jer mjesto nema vodovod.[13] Nedostatak vode koči razvoj seoskog turizma za kojeg Majkovi imaju sve preduvjete.

Životinjski i biljni svijet

U Majkovima se nalazi herpetološki rezervat predložen za zaštitu.[14] U rezervatu obitava nekoliko vrsta životinja, a najpoznatija je te ujedno najrjeđa i najugroženija riječna kornjača (Mauremys rivulata). U neposrednoj blizini Majkova je i stanišni rezervat samoniklog oleandra, jedini lokalitet u Hrvatskoj stanišnog tipa.[15]

Stanovništvo

Prema popisu stanovnika iz 2011. godine u Majkovima živi 194 stanovnika hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovjesti.

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[16][17]

Napomena: Nastalo 1981. spajanjem naselja Donji i Gornji Majkovi u jedno naselje. Za ta bivša naselja sadrži podatke od 1857. do 1971.

Izvori

  1. ↑ Central and eastern European online library
  2. ↑ Mustać, Ivan; Župna crkva Sv. Trojice u Majkovima 1905. - 2005. // Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka / Bašić, Vinko…[et al]., Dubrovnik, Kulturno - prosvjetno društvo "Primorac", Dubrovnik, 2006. str. 246.
  3. ↑ „Općina Dubrovačko primorje”. Arhivirano iz originala na datum 2017-04-11. Pristupljeno 2014-05-27. 
  4. ↑ Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.193.
  5. ↑ The population of the Dubrovnik Republic un the 15th, 16th and 17th centuries - Nenad Vekarić (en)
  6. ↑ Bratovštine Slanske knežije Dubrovačke Republike - Ivica Prlender
  7. ↑ Izvod iz registra kulturnih dobara Republike Hrvatske br. 3/2005[mrtav link]
  8. ↑ Biblioteka Svjedočanstva
  9. ↑ „Istina o 1991. godini (4) - Majkovi - Željko Milović”. Arhivirano iz originala na datum 2011-04-10. Pristupljeno 2014-05-27. 
  10. ↑ The destruction by war of the cultural heritage in Croatia (en)
  11. ↑ „Dubrovačko primorje - novosti”. Arhivirano iz originala na datum 2015-05-27. Pristupljeno 2014-05-27. 
  12. ↑ Otvorena kuća meda u Majkovima pristupljeno 30. kolovoza 2013.
  13. ↑ Du list
  14. ↑ „Riječna kornjača”. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-10. Pristupljeno 2014-05-27. 
  15. ↑ „Državni zavod za zaštitu prirode”. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-06. Pristupljeno 2014-05-27. 
  16. ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  17. ↑ Rezultati popisa 2011.